Kad studenti žive u staračkom domu

"Što je ledeno cvijeće?" To je zapravo jednostavno pitanje, ali dugo traje dok Oliver Siegemund dobije točan odgovor. Kad taj student igru znanja igra sa seniorima iz staračkog doma "Am Steinhübel" u Saarbrückenu potrebno mu je strpljenje. U međuvremenu ga ima. On već četiri godine pomaže starijim osobama u staračkom domu, igra s njima društvene igre, čita im knjige ili s njima ide u šetnju. Zato ima jeftinu sobu u staračkom domu. "Za sobu od 20 četvornih metara s balkonom plaćam samo 215 eura", kaže on.

Ovaj student je bio među prvima koji su se natjecali kad je raspisan "Projekt generacija" u Saarbrückenu. Tako je službeno nazvan projekt koji nudi jeftine studentske sobe u zamjenu za pomoć potrebitim osobama. Tu se radi o starijim osobama, obiteljima s puno djece ili invalidima kojima treba pomoć u svakodnevici. Takvi projekti postoje u brojnim njemačkim sveučilišnim gradovima. Ali, neobično je da sobe iznajmljuju sami starački domovi. U Saarbrückenu u međuvremenu 19 mladih ljudi žive u apartmanima u sklopu staračkoga doma. Na prvi pogled to izgleda kao običan, mali studentski dom.

Početak je često težak

Oliver Sigemund pomaže seniorima u staračkom domu osam sati mjesečno. Taj posao mu je u međuvremenu zabavan. Ali, prije četiri godine, priznaje otvoreno, imao je poteškoća u komunikaciji sa starim ljudima koji su često sjedili zamišljeni ili se njega više nisu sjećali. Bilo mu je teško raditi s njima. "Na početku nisam znao kako se uključiti", kaže on. "Bilo je to više sjedenje i promatranje, da vrijeme prođe."

Danas je njegov angažman puno veći. Ovaj student se u međuvremenu prihvaća i težih zadaća, primjerice njege osoba koje ne mogu ustati iz kreveta. "To emocionalno nije jednostavno, kad čovjek vidi da se ljudi osjećaju sve lošije", priznaje on. "Ranije sam se toga bojao."

Lista čekanja za sobu

Slično kao Oliver Siegemund osjećaju se i drugi studenti koji su na takav način došli do studentske sobe. Najprije su bili nesigurni u ophođenju sa starijim osobama, Jer, staračke domove su poznavali samo iz priča. Kasnije im se taj posao svidi. To je utvrdio Dieter Horn iz studentske organizacije. On je zadužen za odabir kandidata među studentima. U prvim razgovorima vodi računa o tomu da studentima nije jedina motivacija ušteda novca, nego da su stvarno zainteresirani za taj projekt. Izbor studenata je dovoljno velik, jer za jedno mjesto natječe se desetak studenata. Postoji duga lista čekanja.

Pa ipak, Horn nema iluzija. On zna, s obzirom na skupe stanarine, da se mnogi studenti natječu zbog financijske nužde. To pokazuje i podatak da su otprilike tri četvrtine odabranih studenata stranci. "Oni moraju izaći na kraj s malo novca i vjerojatno nemaju ovdje nikakvog posla."

Seniori postaju prijatelji

Jedna od studentica je i 23-godišnja Ljudmila Banaru iz Moldavije. Ona misli da razlog zašto se javljaju brojni strani studenti nije samo financijska potreba nego i veća znatiželja i otvorenost prema starim ljudima. Mnogi strani studenti dolaze iz obitelji u kojima je zajednički život različitih generacija puno češći nego u Njemačkoj.

Za Ljudmilu Banaru Projekt generacija završava nakon tri godine. Ova studentica znanosti o kulturi seli u jednu studentsku stambenu zajednicu. Ali, starije osobe u staračkom domu su joj prirasle srcu. Osobito jedna žena s kojom je češće provodila vrijeme i s kojom će i dalje ostati u kontaktu. "Između nas je nastala jedna vrsta prijateljstva", kaže Ljudmila.

Većina seniora se veseli angažmanu mladih ljudi. Gospođa Erdmann sa svojim mužem živi već šest godina u staračkom domu "Am Steinhübel" i od početka je upoznata s tim projektom. Hvali spremnost studenata da pomognu. "Oni nam prilaze i ispune poneku želju", kaže ona. Tako su ju dvije studentice nedavno odvezle do banke. A je li ikad bilo problema? Ne, kaže ona: "Od prvog dana smo se dobro razumjeli."