Kad utihne euforija oko Schulza

Stranački kongresi na kojima se biraju stranački funkcionari znaju se pretvoriti u vesele sjedeljke. Sa zvučnika se puste trijumfalne muzičke podloge, priredi se mali light-show, svi se smiju i plješću stranačkim prvacima dok im dlanovi ne zabride. Sve smo to već viđali u Njemačkoj. Pa ipak, stranački skup socijaldemokrata u Berlinu na kojem je Martin Schulz službeno potvrđen kao predsjednik stranke i kandidat za kancelara bio je drugačiji. Euforija 2.500 delegata i gostiju nije bila odglumljena, oduševljenje se moglo opipati. Schulz je prvi šef stranke koji je izabran bez ijednoga glasa protiv. Sto posto za.

Lijepo je vidjeti da politika može tako naelektrizirati ljude optimizmom. Ali, radi li se ovdje zaista o politici? O programu? Supstanci? O tim stvarima Schulz još nije previše pričao i potrajat će još najmanje tri mjeseca dok ne predstavi potpuni program s kojim bi vodio vladu ako pobijedi. To je najavio za lipanj. Za sada postoji samo jedan konkretan prijedlog, uvođenje pomoći za nezaposlene sa šifrom Q – koje stoji za kvalifikaciju. Tko ostane bez posla treba biti motiviran i podržan da se dalje kvalificira. Pitanje je koliko to ima smisla u doba kada poslodavci ne uspijevaju popuniti ni postojeća radna mesta. Ali to je za neku drugu priču.

Jer ne radi se ovdje o činjenicama, programima, o kroničnim glavoboljama politike. Radi se o simbolima, projekcijama i očekivanjima. Martin Schulz opslužuje osjećaje i to radi vrlo spretno. Uletio je u emocionalni vakuum njemačke scene i naizgled lako budi strast i ponos koji su posljednjih godina potpuno iščezli iz SPD-a. Nije slučajno što je prvo opleo po Agendi 2010, toj kontroverznoj reformi tržišta rada i socijalnih davanja koju je SPD progurao prije više od deset godina, ali koja je izvornim socijaldemokratima teško pala i do danas se s njom nisu pomirili. Kresanje socijalne pomoći mnogi u SPD-u svo ovo vrijeme su promatrali kao izdaju socijaldemokratskih principa.

Kada Schulz najavi da će nešto mijenjati u Agendi 2010 – što god to bilo – to dođe kao melem na stranačku dušu. To je iskra nade. Nade da će se vodstvo stranke sjetiti velike teme zvane „socijalna pravda" i da će se iz toga SPD ponovo pomoliti kao crveni div. Kao u vrijeme Willyja Brandta na kojeg mnogi podsjećaju ovih dana. Osjećaj hrane događaji od proteklih tjedana. Nisu li tisuće bivših i potpuno novih članova zatražile stranačke članske iskaznice? Nije li stranka u ispitivanjima javnog mnijenja osjetno porasla? Zar nije Martin Schulz neočekivano postao prava alternativa Angeli Merkel?

Alternativa koja zrači između ostalog i zato što je Martin Schulz „novajlija". Paradoksalno zvuči, ali je tako. Bivši predsjednik Europskog parlamenta je za njemačke socijaldemokrate doslovce dar s neba. Političari koji sjede u Bruxellesu su inače tako daleko od stranačke centrale i baze, kao da žive u drugoj galaksiji. Zato i jesu novajlije. Povremeno se pojave u Njemačkoj, ali su nekako uvijek u prolazu. I politički su u prolazu. Bruxelles je dalje nego što kaže kilometraža.

Martin Schulz je tako zapravo svježe lice, ali imun na dječje bolesti kakve bi napravio pravi početnik. On je profesionalni političar. Dobro zna kako nastupiti, što treba i što mora reći. Vlada gestikom i mimikom, zna koju tipku mora stisnuti i koju polugu potegnuti. Nevjerojatno je uspješan kada se pojavi u gradovima i selima. Ćaska s ljudima i daje im osjećaj da netko zaista sluša njihove muke. Djeluje kao lokalac, a ne kao netko tko je na par sati doletio iz Berlina i ne zna se snaći kad zaluta dalje od Brandenburških vrata.

Pitanje za milijun dolara glasi: Koliko dugo Schulz može podgrijavati plamen oduševljenja i profitirati od euforije? Koja ga na neki način štiti od kritika i otrovnih strelica. Recimo, da je financijski favorizirao svoje suradnike kao predsjednik Europskog parlamenta. Ah, to sad nije važno, nekako mu dođe banalno u odnosu na ono što Schulz trenutno radi. Stvarno? Možda se tema ipak vrati na dnevni red. Jer sada postaje ozbiljno, sada je Schulz službeno šef stranke i kandidat za kancelara. On je broj jedan i ima moć zadavati ciljeve, ali i obvezu davati primjer. Ima odgovornost. I na kraju, on je onaj kojeg će svi držati odgovornim, što god se dogodilo.

Sretna okolnost za Schulza je to što nije član aktualne Vlade pa ne mora imati obzira prema eventualnoj preosjetljivosti koalicijskih partnera iz CDU-a i CSU-a. Može ih napadati, izoštravati svoj profil. On ima političku drskost koju drugi nemaju. To je ogromna prednost koju samo treba dosljedno koristiti. Put kojim je krenuo djeluje ispravno. Čežnja za pravednim svijetom, za toplinom i izvjesnošću, odavno nije bila veća. Tema je upalila. Ako Martin Schulz u sljedećih šest mjeseci ne napravi previše gluposti, onda ima ogromnu šansu da 24. rujna stigne na vrh.