Kako do bolje kontrole namirnica?

Bilo da se radi o zalogajnici s kebabima, ribljem restoranu ili štandu na tržnici, ugostiteljski objekti trebaju podjednako kao i proizvođači održavati visoke standarde u pogledu higijene i kvalitete namirnica. Čini se vrlo jednostavno. No na žalost, rijetko možemo izvana vidjeti kako neki lokal izgleda iza kulisa. Stoga sanitarni inspektori iz godine u godinu pod povećalom prate rad poduzeća. Ono što otkriju, zabrinjavajuće je, jer se pokazalo da Njemačka nije nikakav primjer u higijeni namirnica. U prošloj godini otkrivene su manjkavosti kod četvrtine kontrola. Ovaj podatak je sam po sebi alarmirajući. Iako bi crne brojke mogle biti veće, jer je samo oko 40% svih poduzeća ikad testirano. Razlog malom broju kontrola u općinama koje su odgovorne za higijenu hrane su nedostatak novca i manjak zaposlenika.

Za Martina Müllera, predsjednika saveza za kontrolu hrane (BVLK), tvrdnje o financijskim problemima su samo dio priče. Tome treba pridodati da se često želi zaštititi domaća poduzeće jer: "Tko kontrolira, nije baš popularan među poduzetnicima. I upravo kad se radi o pitanju radnih mjesta, potražit će se način kako da stvari koje i nisu baš dobre gurnemo u pozadinu."

Zakoni su tu samo ih treba provoditi

I potrošačke udruge kritiziraju premali broj kontrola. Promjene su, dakle, nemoguće. To pokazuje na manjkavosti u statistici, koje su bile vidljive 2012. kao i godinama prije, kaže Jutta Jacksche, referentica za kvalitetu hrane u Udruzi za zaštitu potrošača. Po njenom mišljenju lokalna vlast je preopterećena.

"U globalnom svijetu jednostavno nije moguće pratiti proces proizvodnje", kaže Jaksche. Zato treba sagledati stvari odozgo, i tome zajednički pristupiti. "To znači, odgovornost se treba urediti pravilima, a međunarodni tokovi roba i bezgranične tržišne mogućnosti jače prilagoditi internetskim standardima. I to, kaže Jaksche treba biti glavno pravilo. Ali i Europska unija bi se treba pobrinuti za utvrđivanje jasnih pravila.

Trenutno se na razini EU-a pregovara o tome, kako bi se obnovila uredba o službenim kontrolama. Dodatna točka razmatranja su troškovi provjere za daljnju distribuciju. BVLK- predsjednik Müller smatra to dobrom idejom ali pod jednim uvjetom: "Da se kontrolira tamo, gdje se sumnja da nešto nije u redu i da se proizvođači hrane bez ikakve zadrške novčano kazne. S tim novcem može se zaposliti još kontrolora hrane, čime se povećavaju šanse za hvatanjem crnih ovaca", smatra Müller. I Jutta Jaksche drži strože zakone ispravnima, ali samo ako se dosljedno primjenjuju. To je kao i u odgoju djece. Ponašanje se mijenja samo ako se prijetnje ispune. "I najbolji zakoni, ako se ne provode silom, kao da ne postoje."

Savjeti umjesto kazni

Rudi Mlynek iz Zavoda za higijenu u Münsteru, jedinog u Njemačkoj, vjeruje da je od strožih kontrola bolja širenje svijesti o potrebi pridržavanja higijenskih pravila kod samih poduzetnika. Institut pri Centru za savjetovanje Obrtničke komore školuje osoblje klaonica, kantina i ostalih koji imaju posla s hranom i higijenom namirnica. Osim toga kontrolira i higijensko stanje na licu mjesta i daje prijedloge za poboljšanje.

Godišnje zavod za higijenu zaprima 40 do 50 upita, s tendencijom rasta. Troškove od oko 200 eura po konzultaciji poduzetnik mora sam platiti. Većina ovo vidi kao dobru investiciju, kaže Rudi Mlynek: "Ovaj kontrolor kvalitete zaista olakšava stvar". Za državne kontrolore hrane nema panike, ako se dotična firma dobrovoljno već podvrgla testiranju.

Nema jednostavnog rješenja

U borbi protiv površnosti u kontroliranju sigurnosti hrane, kako smatra Müller, nisu samo inspektori ti koji igraju važnu ulogu nego i potrošači. Oni mogu preferirati kupovinu kod poduzetnika koji predaju veliku važnost higijeni hrane. No da bi se to dogodilo, potrošači bi trebali znati kako to u kojem poduzeću funkcionira.

Takozvani sustavi transparentnosti postoje već u zemljama kao što su Kanada i Danska. Tamo se kupci informiraju kroz obavijesti na proizvodu ili ulazu u lokal. Zeleni znak ili nasmiješeno lice kažu: "Ovdje je sve odlično". Crveni znak ili lice koje plače znači da se vodi kao higijenski neispravno.

Savez udruga za zaštitu potrošača smatra ovakve grafička i na prvi pogled razumljiva rješenja dobrom idejom. Ali na tomu ne bi trebalo stati, kaže Jutta Jaksche. "To neće riješiti probleme same od sebe. Potrošači sve više žele znati kako se proizvodi hrana koju konzumiraju", zaključuje Jaksche.