Kako integrirati muslimane u Njemačkoj?

Nakon brojnih nesporazuma i rasprava još prije početka skupa, u ponedjeljak (17.5.) je u Berlinu održano peto po redu plenarno zasijedanje Njemačke islamske konferencije. Dvije dosadašnje muslimanske udruge koje su sudjelovale na ranijim konferencijama - Islamski savjet te Središnje vijeće muslimana - ovaj puta ne sjede za stolom. Tu su međutim neke nove - među njima i Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj.

Krovna organizacija Islamski savjet je isključen iz rada ovogodišnje konferencije zbog toga jer se protiv nekoliko vodećih ljudi Mili Goruša, koja je najveća udruga u njoj, vodi kazneni postupak zbog utaje poreza i pranja novca. A Središnje vijeće muslimana je odbilo sudjelovanje jer se konferencija pretvorila u "neobvezatni debatni klub", kako je to formulirao predsjednik Vijeća Ayyub Axel Köhler. Osim toga se po njegovom mišljenju nedovoljna pažnja posvećuje važnoj temi netrpeljivosti naspram islama u Njemačkoj.

Islam je dio njemačkog društva

Njemačku islamsku konferenciju sazvao je po prvi puta u rujnu 2006. godine tadašnji savezni ministar unutrašnjih poslova Wolfgang Schäuble. Cilj je bio da se pospješi integracija u njemačko društvo oko četiri milijuna muslimana koji žive ovdje. Najveći dio njih, oko tri milijuna, podrijetlom je iz Turske, drugu skupinu po veličini sa oko 250.000 ljudi čine muslimani iz Bosne i Hercegovine, a slijede oni iz arapskih zemalja, iz Sjeverne Afrike te iz Afganistana.

Dugo godina su muslimani u Njemačkoj bili više-manje ignorirani, a nakon terorističkih napada u New Yorku u rujnu 2001. i tu su - kao što je to bio slučaj u mnogim zemljama Zapada - muslimani generalno postali sumnjiva grupa građana. Da bi to promijenio, te olakšao uključivanje muslimana u brojne sfere društvenog života u zemlji, ministar Schäuble je odlučio pokrenuti institucionalni dijalog između predstavnika države i muslimanskih udruga te istaknutih pojedinaca.

Debatni klub ili forum za pokretanje konkretnih inicijativa?

Dosadašnji tijek rada konferencije, a to podrazumijeva redovne godišnje plenume te zasijedanje različitih radnih grupa svaka dva mjeseca, općenito se ocjenjuje kao pozitivan. Muslimani su priznati kao partner, Schäuble je javno izjavio da je islam postao sastavnim dijelom suvremenog njemačkog društva, pokrenuta je inicijativa za uvođenje islamskog vjeronauka u školama. Dogovoren je i početak izobrazbe muslimanskih hodža na nekim njemačkim sveučilištima jednako kao i bolja suradnja muslimanskih vjerskih zajednica sa predstavnicima policije kako bi se spriječile pojave islamskog fundamentalizma i islamistički inspiriranog terorizma.

Ipak kritičari smatraju da je to premalo. Po njima je Islamska konferencija pokrenuta s plemenitim namjerama, ali je donijela vrlo malo konkretnih rezultata. Najvažniji cilj velikih muslimanskih krovnih organizacija nije ostvaren: muslimani nisu priznati kao vjerska zajednica revnopravna s katoličkom ili protestantskom crkvom. Osim toga je problem iz perspektive upravo tih većih udruga zastupljenost u radu konferencije i brojnih osoba koje se doduše deklariraju kao muslimani ali nastupaju samo u svoje osobno ime.

Bosanski islam kao model za Europu

Jedna od njih je i Armina Omerika, 34-godišnja islamologinja podrijetlom iz Mostara, koja već dvadeset godina živi u Njemačkoj. Ona promovira bosansku varijantu muslimanstva, koja islam doživljava manje kao strogu religiju, a više kao oblik kulture prisutan u svakodnevici: "Ja se zalažem za modernu, prosvijketljenu islamsku teologiju koja pri interpretaciji islama obraća pažnju na potrebe ljudi. To između ostalog podrazumijeva i prihvaćanje bez ikakvih zadrški sekularnog društvenog uređenja Njemačke i njenog ustavnog poretka."

Armina Omerika, jednako kao i brojni drugi islamolozi koji tu tematiku poznaju, smatra da bi neki aspekti islama kakav je tijekom stoljeća razvijan u Bosni i Hercegovini mogli biti primjerni za čitavu Europu. Važni poticaji za oblike integracije islama u većisnku kršćansku kulturu Europe dolaze upravo iz zemlje u kojoj postoji duga tradicija života muslimana kako u kršćanskom tako i u sekularnom okružju.

Autor: K. Dahmann/C. Beyert/Z. Arbutina

Odg. ur.: N. Kreizer