Kako je Ceauşescu "prodavao" Nijemce

Uoči Božića 1989. na ulicama rumunjskih gradova vodile su se otvorene borbe između pristaša i protivnika režima Nicolaea Ceauşescua. Protivnici su na kraju pobijedili, diktator je smaknut a Rumunjska je otvorila svoje granice prema Zapadu. To je bio signal za mnoge rumunjske Nijemce da napuste svoju domovinu i isele u zemlju svojih predaka Njemačku. I prije pada diktature rumunjski Nijemci su iseljavali iz Rumunjske. Ali za svakog od njih Njemačka je Bukureštu plaćala devizama. Tako su za Nicolaea Ceauşescua i njegovu diktaturu, pripadnici njemačke manjine dugo bili važan izvor prihoda.

Najvažniji izvozni artikli

"Nafta, Nijemci i Židovi su najvažniji izvozni artikli Rumunjske", rekao je navodno jednom rumunjski diktator. A "izvoz" je tekao kao podmazan. 1977. u Sibiuu (njemački naziv: Hermannstadt) je živjelo je preko 25.000 rumunjskih Nijemaca. 1992. njihov broj je pao na 6.000. Smatra se da je Rumunjsku preko "izvoza" napustilo preko 200.000 pripadnika njemačke manjine. Ako se računa da je po dozvoli za iseljavanje Bukurešt od Bonna naplaćivao po 8.000 tadašnjih maraka, lako se može razumjeti Ceauşescuova opaska o "izvoznom artiklu". Nakon pada Berlinskog zida i otvaranja granica istočnoeuropskih zemalja, egzodus Nijemaca iz Transilvanije natrag u zemlju svojih predaka se pojačao. Pritom se njemački u ovom dijelu Europe govori još od 11. stoljeća kada su mnogi stanovnici Porajnja, Bavarske ali najviše iz Saske doselili u rudama bogatu Transilvaniju. Kroz čitavu povijest Nijemci su, zbog svoje zanatske umješnosti, ovdje uživali zaštitu ugarske krune i svjesno su se odvajali od lokalnog ne-njemačkog stanovništva.

"Kupnja slobode"

Razlike između Nijemaca i njihovih ne-germanskih susjeda postale su najizrazitije za vrijeme njemačke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata. Mnogi rumunjski Nijemci su u Adolfu Hitleru, koji se volio predstavljati i kao spasitelj Nijemaca izvan granica "Reicha", vidjeli budućnost. Područje Transilvanije je davalo natprosječno mnogo zadrtih pristaša nacionalsocijalizma i mnogi su regrutirani u zloglasne SS-postrojbe. To se pokazalo pogubnim nakon ulaska sovjetske armije u Rumunjsku. Staljin je u znak odmazde dao poubijati mnoge rumunjske Nijemce a desetine tisuća ih je deportirano u najudaljenije dijelove Sovjetskog Saveza poput Kazahstana ili Kirgistana. I u socijalističkoj Rumunjskoj je oko pola milijuna preostalih Nijemaca slovilo za izdajnike. Mnogi su razmišljali samo o jednom: pobjeći iz rumunjske diktature u zemlju predaka Njemačku. I tu je režim u Bukureštu "namirisao" posao stoljeća. 1968. njemačka vlada je preko jednog odvjetnika s tajnom policijom Rumunjske "Securitate" u najvećoj tajnosti sklopila ugovor o "kupnji slobode" za pripadnike njemačke manjine. I "posao" je krenuo i trajao sve do pada režima.

"Izvoz" Nijemaca je bio toliko isplativ da je režim u Bukureštu došao na istu ideju s Izraelom koji je na isti način "otkupljivao" dozvole za iseljavanje za rumunjske Židove. Danas u Rumunjskoj živi oko 40.000 pripadnika njemačke manjine. Situacije se od ulaska u Europsku uniju promijenila. Gradonačelnik Sibiua je sada opet jedan Nijemac kojeg je izabrala rumunjska većina. To je možda najbolji pokazatelj za to da se situacija između njemačke manjine i većinskog rumunjskog stanovništva nakon stoljeća netrpeljivosti normalizirala.