Kako je žohar osvojio planet

Najveći broj ljudi smatra da su žohari odvratne. Usprkos tome, njihove sposobnosti su impresivne. Izuzetno su brzi, mogu da se spljošte ako žele proći kroz neki prorez, noge su im tako građene da se mogu penjati i uz glatke vertikalne površine. Izuzetno su otporni. Njihov oklop na leđima može izdržati pritisak devet stotina puta veći od njihove težine. Najveći broj insekticida ne može im ništa.

To je za čovjeka problematično, jer žohari mogu da prenijeti bakterije, viruse, gljivice. Mogu uzrokovati alergije, proljev, upalu debelog crijeva, hepatitis A, antraks (crni prišt), prenose salmonele ili uzročnike tuberkuloze.

Globalni pobjedonosni pohod

Žohar, zvan još i bubašvaba (Blattella germanica), je najrašireniji insekt na planeti. On je omraženi pratilac čovjeka na svim kontinentima. Insekt je aktivan noću i dug do dva centimetra. Voli vlagu. Ne živi izvan ljudskih staništa, u prirodi. Švedski biolog Carl von Linné opisao ju je prvi put 1776. To je bilo neposredno nakon sedmogodišnjeg rata u kojem su dobri dijelovi Europe bili razoreni. Vladala je velika neimaština. Insekt je nazvan žohar (u hrvatskom iz jidiša: schocher – crn), ali do sada nije bilo jasno odakle potječe. Tim Qian Tanga s Nacionalnog sveučilišta Singapura sada je riješio zagonetku porijekla i širenja insekta.  Istraživanjem je ispitan genetski materijal 281 žohara, iz 17 zemalja i s pet kontinenata.

Analiza je pokazala da se žohar prije 2100 godina razvio iz azijskog žohara (Blattella asahinai). Sve do danas su ove dvije vrste vrlo slične. Izvorno su se insekti prilagodili ljudskim naseobinama u Indiji ili Mjanmaru.

Prema zapadu se ovaj insekt širio u dva smjera. Prije otprilike 1200 godina je širenju pomogla ekonomska i vojna ekspanzija islama. A prije 400 godina pogodno tlo za širenje stvorio je europski kolonijalizam – vjerojatno najviše britanski i nizozemski.

Čovjekov suputnik koji voli centralno grijanje

Tim je međutim ustanovio da je čak i u ranom 18. stoljeću žohar bio dobrim dijelom ograničen na Aziju. To se promijenilo u drugoj polovici tog stoljeća, dakle u vrijeme kada je Carl von Linné opisao te insekte. Početak globalne trgovine bio je početak pobjedonosnog pohoda žohara."Žohar se onda proširio po ostatku svijeta u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću", kaže se u studiji iz Singapura.

Kada žohari naiđu na zgrade i kuće s centralnim grijanjem i cijevnim vodovima, one su u idealnom okruženju. Tako je u hladnijim krajevima znatno opala smrtnost insekta osjetljivog na hladnoću.

Tim iz Singapura konstatira: „Uspon ljudske civilizacije prouzrokovao je evoluciju i raširenost onih vrsta, koje su se prilagodile gradskom okruženju".

Prije svega im je ugodna kombinacija topline i vlage. Jedino što ne mogu podnijeti je suho okruženje. U modernim građevinama bez vlažnih uglova brzo umiru od žeđi.

Zastrašujuće otporne

Postoji još jedan razlog zašto je žohar tako uspješan u naseljavanju svijeta. On je u odnosu na druge vrste insekata otporniji na insekticide. Kemikalije ne škode previše žoharima. Naime, žohari koje su postale imuni na jednu vrstu otrova, mogu u toku samo jedne generacije postati imuni i na druge otrove.

Preživjeli primjerci se razmnože za samo nekoliko mjeseci. S obzirom na to da žohari žive u prosjeku tri mjeseca, otpornost na insekticide se razvija vrlo brzo, jer otporni žohari prenose svoje gene sljedećoj generaciji.