Kako razmišljaju hrvatski birači u Njemačkoj?

Dok se parlamentarni izbori u Hrvatskoj približavaju, u Njemačkoj se među pripadnicima hrvatske dijaspore i ne može primijetiti neko posebno uzbudjenje. Od proglašenja neovisnosti Hrvatske proživjeli su već po pet parlamentarnih i predsjedničkih izbora i više ne vlada euforija kakva je vladala prije dvadesetak godina.

Mnoštvo političko-gospodarskih afera u Hrvatskoj izazvalo je nepovjerenje i razočaranje u političare. Komplicirani proces da bi se uopće moglo glasati i nemogućnost dopisnog glasanja, ne motivira ljude previše. A u tijeku je i proces otuđivanja, jer kao potomci nekadašnjih gastarbajtera, u Njemačkoj danas stasaju predstavnici već treće generacije.

„Ja očekujem, kao i u prošlosti, znatnu dominaciju HDZ-a“, procjenjuje trenutačno političko raspoloženje među njemačkim Hrvatima predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku Mijo Marić. „HDZ ima određene strukture po cijeloj Njemačkoj, on adresira koliko-toliko iseljeničke interese, dok većina drugih stranaka iseljenike totalno ignorira“, kaže Marić.

Misle da bi izdali državu

HDZ je u Njemačkoj od svih hrvatskh stranaka najprisutniji. Kao udruge, u Njemačkoj su registrirani i HSP te još nekoliko marginalnih stranaka. SDP na primjer nije. Štoviše, SDP je na izborima 2007. odlučio da neće ni isticati listu za XI. izbornu jedinicu, za koju glasa dijaspora.

„Kod naših ljudi (u Njemačkoj) još uvijek sjedi u glavi da je ona nekadašnja država kriva za rat koji se dogodio i za sva stradanja. A da je nasljednik te države prije SDP nego HDZ. U tome je problem. Oni misle da bi izdali tu državu, koju su i sami htjeli, ako bi se odlučili za neku drugu demokratsku opciju“, kaže voditeljica berlinske udruge za promicanje kulturnih veza Njemačke i jugoistočne Europe Südost Europa Kultur e.V. Bosiljka Schedlich.

Prevelik odaziv njemačkih Hrvata na ovogodišnje parlamentarne izbore nitko ne očekuje. On je zadnjih godina redovito mali. Prema statistikama, u Njemačkoj živi oko 230.000 građana s hrvatskom putovnicom. (U Njemačkoj, osim u izuzetnim slučajevima, nema dvojnog državljanstva.) Velik broj njih ima prijavljeno i stalno boravište u Hrvatskoj, pa, kad i izlaze na birališta, glasaju za svoje izborne jedinice u zemlji. Oni koji prate ovu tematiku predviđaju da bi se na ovogodišnje hrvatske izbore u Njemačkoj moglo odazvati možda destak posto glasača.

No pitanje koliko će hrvatskih građana u Njemačkoj ove godine izaći na parlamentarne izbore, ove je godine gotovo postalo nevažno. Ključnu ulogu na izborima za XI., dijasporinu, izbornu jedinicu ionako igraju Hrvati iz Bosne i Hercegovine, a uz to, HDZ i SDP prošle su godine postigli dogovor da se broj saborskih zastupnika za dijasporu ubuduće ograniči na tri mjesta. A zbog prilične glasačke apatije onih koji bi možda podržali neku drugu politčku opciju, čak ni aktivisti HDZ-a više ne vide potrebu truditi se previše da svoje pristaše potiču na masovni izlazak na parlamentarne izbore.

Slab odaziv

Na prošlim je parlamentarnim izborima (2007.), zahvaljujući dijaspori, HDZ osvojio pet zastupničkih mandata. Istovremeno, kritike da predstavnici dijaspore, koji ne žive u zemlji i prije svega, ne plaćaju poreze u Hrvatskoj, mogu ozbiljno utjecati na odnos snaga u Saboru, postajale su u Hrvatskoj sve jače. Nakon dogovora HDZ-a i SDP-a u svibnju prošle godine o ograničenju broja zastupničkih mandata za XI. izbornu jedinicu, obje su strane izašle zadovoljne: HDZ si je u Saboru osigurao tri zastupnička mjesta, jer, barem je tako do sad bilo, glasovi dijaspore ionako idu HDZ-u. A SDP se osigurao da glasači iz XI. izborne jedinice u Sabor bar neće moći dovoditi jos više HDZ-ovih zastupnika.

Jedan od razloga zbog kojeg je u Njemačkoj odaziv Hrvata na izbore jako mali, a u tom se slažu zastupnici svih političkih opcija, je nemogućnost dopisnog glasanja. Birači se prvo moraju prijaviti u Hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu ili u jednom od pet konzularnih predstavništava (München, Hamburg, Stuttgart, Frankfurt na Majni ili Düsseldorf), što mogu učiniti i poštom, najkasnije 14 dana do početka glasanja. No na glasanje u ta hrvatska predstavništva moraju doći osobno. Obzirom na veličinu Njemačke, lako je shvatiti da će tek samo najmotiviraniji glasači sjesti u automobile i voziti se i do 300 kilometara da bi stigli do nekog od rijetkih glasačkih mjesta za hrvatske izbore.

“Ja bih to malo drastično rekao: nema dopisnog glasanja na sramotu cijelog hrvatskog političkog establishmenta. To se ni nakon 20 godina nije ostvarilo. To bi olakšalo prava iseljenika, povećalo broj birača a iseljenici bi se mogli više identificirati s domovinom. Ima prozirnih argumenata: da je popis svih glasača prekompleksna stvar, da je to skupo… Ja tu vidim krivicu kod svih etabliranih stranaka, ali prije onih koje misle da neće profitirati od rasta broja glasača u iseljeništvu i koji to blokiraju“, kaže Mijo Marić iz Hrvatskog svjetskog kongresa.

Veselko Jovanović , predsjednik HDZ-a u najnaseljenijoj njemačkoj saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji napominje kako je važno da njemački Hrvati izađu na izbore, jer svaki njihov glas ide direktno za njihova kandidata u domovini. Ipak, nakon odluke o ograničenom broju "dijaspornih" zatupnika, ni masovnim odazivom, ne mogu povećati njihov broj u Saboru. No na predsjedničkim izborima, na kojima građani izravno biraju šefa države, veći broj glasača sigurno bi imao značaja. “230.000 ljudi, to je više nego jedan Split”, upozorava Jovanović.

Autorica: Snježana Kobešćak, Bonn

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm