Kako se EU bori protiv lančane krize?

Borba protiv dužničke krize se nastavlja kao i nastojanja da se dužnička kriza u eurozoni ograniči. Nakon dvodnevnog sastanka ministri financija članica EU-a nisu otišli odlučujući korak naprijed. Povjerenik Olli Rehn je naglasio da se drugi pakt za spašavanje Grčke mora pripremiti što prije inače opasnost prijeti i ostalim državama.

Nakon dvodnevnog sastanka ministara financija, duža otplata dugova i manje kamate vode se kao opcija i realna mogućnost, ali za sada je to uglavnom tek verbalna borba eurozone protiv infekcije od koje je sada ugrožena i Italija. Naime, velika je opasnost da se Italija zarazi s grčkim virusom. Ta opasnost još nije uklonjena, niti nakon najnovijeg sastanka u Bruxellesu.

Točno je da se razmišlja o otkupu državnih obveznica onih zemalja koje su u velikim dugovima, te davanja mogućnosti zemljama da same otkupe dio svojih državnih obveznica i na koncu da se smanje kamate te produži otplatni rok kredita.

Rješenje nudi Europski fond za spašavanje…

Europski fond za spašavanje ubuduće bi otkupljivao državne obveznice od privatnih vjerovnika ili zemljama u dugovima omogućio da ponovno kupe vlastite obveznice. Trenutno su cijene na tržištima za državne obveznice dužničkih zemalja znatno ispod početnih cijena. Na taj način bi se mogao indirektno uključiti i privatni sektor u troškove spašavanja. Jedan investitor koji je za 100 eura kupio grčke obveznice, danas na tržištu može za njih dobiti samo još 80 eura. Kada bi Grčka ponovno kupila svoje obveznice za 80 eura, njezin dug bi se smanjio za 100 eura.

U protekloj godini Europska središnja banka je u velikoj mjeri kupovala obveznice. No sada se više ne želi upuštati u dodatne rizike. Osim toga, Europska središnja banka protivi se prijedlozima da u spašavanju Grčke sudjeluje privatni sektor, jer bi u tom slučaju i ESB morala otpisati obveznice koje je sama preuzela.

… ili francuski model …

Spominje se i francuski model u kojem bi Grčka svoje tekuće obveznice uklonila i izbrisala. 30 posto uklonjenog iznosa isplatio bi se izravno ulagačima, a ostalih 70 posto uložilo bi se u dugoročne grčke obveznice na 30 godina.

Banke su u igru uvele nekoliko varijatni tog modela. Razlika je samo u visini rizika za preostali dio obveznica. Osim toga, radi se o pitanju koliko bi iznosile kamate na preostale obveznice. Spominje se bonus na kamate koji bi se orijentirao na grčki gospodarski rast.

Presudna za odluku o modelu za koji bi se članice odlučile je među ostalim i presuda rejtinških agencija. Za francuski model je rejtinška agencija Standard & Poors već signalizirala da bi to mogla ocijeniti kao djelomičnu platnu nesposobnost, a upravo to žele članice eurozone spriječiti po svaku cijenu. U tom slučaju stupilo bi na snagu osiguranje za slučaj nemogućnosti otplaćivanja kredita – i to sa nesagledivim posljedicama za financijski sustav.

... ili možda ipak Schäubleov prijedlog...

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble ostaje pri svom prijedlogu da se grčke obveznice u određenom trenutku – dakle tijekom trajanja otplatnog roka – zamijene za nove obveznice koje će imati duži vremenski rok otplate. Govori se o produžetku roka za državne obveznice u rukama privatnih vjerovnika za sedam godina. Pri tome bi vjerovnici dobili dogovorene kamatne stope.

Kako rejtinške agencije takav korak ne bi ocijenile kao platnu nespobnost Grčke, očekuje se od privatnih vjerovnika da sudjeluju na dobrovoljnoj bazi. Nejasno je na koji način Schäuble misli potaknuti vjerovnike da dobrovoljno sudjeluju u takvim rješenju.

... a možda i„Haircut“...

Ta opcija predviđa da grčka vlada proglasi sebe platno nesposobnom i dogovara sa svojim vjerovnicima odustajanja od zahtjeva (haircut). Za ulagače bi to moglo na kraju biti jako skupo. U državnim stečajima koje je ispitao MMF u vremenskom razdoblju između 1998.godine i 2005.godine, ulagači su morali otpisati izmeđi 13 posto (Urugvaj) i 73 posto (Argentina) svojih investicija. Grčka bi svoj dug od 340 milijarda eura na taj način odjednom mogla znatno smanjiti, ali bi s druge strane „prokockala“ svoju kreditnu sposobnost i kreditni rejting na financijskom tržištu i time zatvorila put do svježeg novca. Tada bi i druge države s velikim dugovima i problemima, kao što su Irska i Portugal, imale još više problema doći do novca na tržištu. Dodatni problem su vjerovnici u Grčkoj, a to su uglavnom banke čiji gubitak u milijardskim iznosima sam po sebi može izazvati novu financijsku krizu.

... ili eurobondovi

Iza ovog prijedloga krije se ideja da sve članice eurozone izdaju zajedničke obveznice i za njih zajednički jamče. Zbog manjeg rizika platne nesposobnosti automatski je i manji teret kamata za dužničke zemlje. Nejasno je međutim što bi to značilo za članice eurozone s visokim kreditnim rejtingom, na primjer za Njemačku. Pod određenim okolnostima Njemačka bi morala plaćati za svoje obveznice visoke kamate. Zagovornici sustava eurobondova argumentiraju da bi zbog visoke likvidnosti obveznica prosječna kamatna stopa za sve zemlje koje sudjeluju bila znatno niža. O ovom modelu i njegovim različitim varijantama se raspravlja. Osim potpunog prijelaza na eurobondove, tu je i prijedlog da se u eurobodove pretoče samo oni dugovi koji se nalaze u okviru mastriških kriterija.

Da ulagači polako gube povjerenje u Europsku uniju dokazuje i primjer najveće europske burze, one u Njemačkoj koja je izgubila na vrijednosti za više od dva posto, a jedna od njemačkih najvećih banaka Commerzbanka izgubila je čak osam posto vrijednosti svojih dionica.

Činjenica je da financijski kolaps Italije Europska unija i eurozona ne bi preživjele, i točno je da je talijanski ministar Tremonti nešto prije kraja sastanka u utorak napustio Bruxelles i vratio se u Rim gdje želi, kako je rekao, ubrzati savjetovanja oko mjera štednje koje su prijeko potrebne Italiji. Namjere su da se nove mjere štednje u visini od 40 milijardi eura usvoje već u četvrtak.

Premda ona službeno nije bila na dnevnom redu drugog dana sastanka, ministri su naravno razgovarali i o Italiji, ali u završnom dokumentu Italija nije spomenuta. Italija se nalazi pod pritiskom, a ujedno se testira i europska solidarnost s Italijom te talijanske reakcije. Sve to budno prate rejtinške agencije. U Bruxellesu bi najradije rejtinške agencije držali na krakoj uzici, jer su upravo one sa svojim negativnim i lošim ocijenama dovele do velike nesigurnosti na tržištima, pa i oko Italije. Ukoliko rejtinške agencije okrenu kažiprst prema dolje, ministri strahuju da će krenuti prava lavina koju će biti teško zaustaviti, pa bi cijela Europa, a ne samo Italija mogla doživjeti vrlo vruće financijsko ljeto. Stoga je donošenje brze odluke sada ključno.

Pročitajte na idućoj stranici: "Kako dalje s Grčkom?"

Kako dalje s Grčkom?

Grčkoj je potreban novi novac tek u devetom mjesecu i do tada se treba donijeti odgovarajuća odluka. Do tada nije ništa dogovoreno, a tu je i ljetna stanka koju ministri nisu htjeli koristiti za nove sastanke. Osim toga, dok nema odluke, na financijskim tržištima vlada nervoza i nestabilnost, a to je najbolje osjetila ovoga puta na vlastitoj koži Italija. Djelomični stečaj Grčke predstavlja i veliki rizik za EU, jer nije za isključiti da nakon Grčke mogu slijediti i druge zemlje koje se nalaze u velikim dugovima.

Za njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea dugovi Grčke su ključ rješenja eurokrize. Radna skupina za Grčku radi stalno, a u drugoj polovici osmog mjeseca treba odučiti o novom paketu pomoći za Grčku i pri tome se i dalje računa sa sudjelovanjem privatnih vjerovnika, dakle banaka i osiguranja. Njemački ministar je informirao da se razmatra i proširenje i nadopuna instrumenata europskog fonda za spašavanje. Pri tome nije isključio i povećanje fonda. Za petak (15.7.) najavljen je i izvanredni summit Europske unije o krizi eura, ali još nema službene potvrde već samo da se ozbiljno razmatra mogućnost sastanka predstavnika 17 šefova država i vlada zemalja eurozone. Europskoj uniji ovoga puta se očito jako žuri.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: D. Dragojević