“Kako to Vučiću prolazi?”

Tjednik Die Zeit je donio tekst koji je potpisao Ulrich Ladurner. U tekstu se autor usredotočuje na demonstracije poslije izbora, izborne manipulacije i Vučićevu sposobnost da se Bruxellesu ponudi kao rješenje za Kosovo, a ne kao problem:

„Prema anketama predsjednikovoj stranci je u glavnom gradu prijetio poraz od oporbenog saveza „Srbija protiv nasilja“. To bi bio težak udarac za Vučića, koji je na vlasti od 2012. Kada bi izgubio Beograd, to bi bio početak kraja – tome se nadaju brojni oporbenjaci, a toga se plašio i sam predsjednik. Znao je kako to spriječiti".

Autor potom objašnjava da su Srbija i zapadni Balkan predmet geopolitičke utakmice Rusije i EU-a, da je Srbija najveća i najvažnija zemlja u toj regiji, ali i da je Bruxelles neobično tih, djelomice i zbog praznika.

Potom slijedi analiza vladavine predsjednika Srbije: “Vučić je u posljednjih deset godina snažno potkopao demokraciju svoje zemlje. Mediji su praktično svedeni na istu liniju, oporba potkresana. Srpski vlastodržac ne sudjeluje u sankcijama Europske unije protiv Rusije. I sada izborne manipulacije. Postavlja se pitanje, kako to Vučiću prolazi? Odgovor se mora tražiti u kosovskom konfliktu".

Nade da će se Vučić odreći Kosova

Poslije kraćeg opisa razvoja današnjeg stanja na Kosovu autor nastavlja: „U Bruxellesu se vjeruje da samo Vučić može riješiti te probleme. U njemu vide jakog čovjeka koji će objasniti Srbima da je Kosovo nepovratno izgubljeno. Samo nacionalist Vučić može srpskoj naciji objasniti gubitak jedne od 'njezinih' pokrajina. U Bruxellesu se drže te teorije. Pa se zbog toga drže i Vučića. Ali zašto bi on oslobodio put za neovisnost Kosova?

Ako bi to uradio, izgubio bi ključnu poziciju. Sve dok je ima, Bruxelles ima razumijevanja za njega. Zato igra na vrijeme. Do sada on u pogledu Kosova nije napravio ključne ustupke. Bruxelles i dalje ostaje strpljiv – i tih".

Berlinske dnevne novine Tagesspiegel donose tekst političke analitičarke Sophie Pornschlegel koja radi u Bruxellesu. Ona se u tekstu bavi Srbijom i njezinom europskom perspektivom. Najprije navodi tri kriterija za pristup Europskoj uniji: demokratski standardi, funkcionalna ekonomija i državna suverenost. Autorica konstatira da za neke zemlje nije jednostavno ispuniti te kriterije. „Neke zemlje poput Turske i Srbije su se svjesno i namjerno udaljile od standarda Europske unije".

U tekstu se navodi da europska perspektiva ima i geopolitičku dimenziju – sprječavanje Rusije i Kine da povećaju svoj utjecaj na europskim granicama. „Ali proširenje skriva i rizike: bismo li primili Mađarsku u EU da smo znali da će Orban nepunih deset godina poslije ulaska u EU pretvoriti zemlju u autokraciju?"

Odljev mozgova najveći problem

Potom se u tekstu preispituje zapadni model pristupnih priprema zapadnobalkanskih država. „Model modernizacije koji Zapad propisuje zemljama jugoistočne Europe s ciljem njihovog priključenja Europskoj uniji pretvorio se u svoju suprotnost. Ta regija trenutno transferira znatno blagostanje u zapadnu Europu, umjesto da ubrza svoj razvoj: preko trgovinskih deficita, vraćanja kredita i stavljanja na raspolaganje jeftine radne snage. Gubitak ljudskoga kapitala iseljavanjem u EU je pritom najvažniji čimbenik. Zemlje članice Europske unije profitiraju od toga. Čak i ako EU ispuni svoja nedavna obećanja iz studenoga 2023. s planom rasta za 'zapadni Balkan', te države će i dalje primati šest do osam puta manje pomoći u razvoju nego što primaju članice Europske unije u toj regiji. Po sadašnjoj stopi gospodarskog rasta njihov gospodarski učinak će biti na razini prosjeka Europske unije tek 2076. A bez popravljanja životnih uvjeta jedva da će biti moguće potisnuti korupciju i desničarski populizam."

U tekstu se navodi primjer Turske. Kada je početkom milenija postalo jasno da Europska unija ne namjerava primiti Tursku, nudeći joj „privilegirano partnerstvo", u idućih deset godina se dogodila „u svijetu najveća razgradnja demokracije“. „Drugačije držanje Europe je moglo utjecati na razvoj u Turskoj“, zaključuje Sophie Pornschlegel u berlinskom dnevnom listu Tagesspiegel.

Pripremio Dragoslav Dedović