Kako će Portugal otplatiti dugove?

U razdoblju od 2016. do 2019. godine Portugal mora otplatiti dugove u visini od 43 milijarde eura – MMF-u, Europskoj uniji i privatnim vjerovnicima. Ovi posljednji se boje za svoj novac, no i Europska komisija pokazuje zabrinutost i upozorava da je portugalski državni proračun za 2016. problematičan. Komisija smatra da zemlja previše troši i time se dovodi u opasnost da ponovo prekrši sporazum o stabilnosti eura.

„Ne razumijem tu uznemirenost“, kaže profesor ekonomije Jose Maria Castro Caldas sa Sveučilišta Coimbra. „Ti dugovi će biti isto tako otplaćeni kao i svi oni prije njih – uzimanjem novih kredita.“ On objašnjava da Portugal, otkada je napustio tzv. europski zaštitni kišobran, relativno povoljno može dobiti novac na međunarodnim financijskim tržištima. Dakle prestrukturiranje dugova nije nikakav problem.

Kraj politike štednje?

No profesor Castro Caldas smatra da do stvarne otplate dugova neće doći zbog Vladinih planova za poticaj potrošnje i dodatna socijalna davanja. On kaže da je nova socijalistička Vlada obećala okončanje politike štednje. Na to obećanje ju sada podsjećaju lijeve stranke o čijoj podršci u Parlamentu ovisi ova manjinska Vlada. Ni komunisti niti populistički lijevi blok ne žele nastavak mjera štednje.

No profesorica ekonomije Aurora Teixeira sa Sveučilišta Porto upozorava: „Moramo se pripremiti na još mnogo godina štednje.“ Po njezinom mišljenju, država samo na taj način može ispuniti svoje financijske obveze u koje se, primjerice, ubraja i isplata skoro sedam milijardi eura na ime državnih obveznica u ovoj godini. To je izdatak koji će se do 2019. godine udvostručiti. Profesorica Teixeira ocjenjuje da situacija nije bezizgledna, nego da se čak može početi i s otplatom starih zaduženja. Pod uvjetom, kako kaže, da gospodarstvo kod kuće i u zemljama partnerima raste u skladu s predviđanjima. Naravno, nužna je stroga proračunska disciplina, upozorava profesorica Teixeiera. Ona vjeruje da će se Vlada držati toga i podsjeća da su i dodatna socijalna davanja financirana povećanjem indirektnih poreza, primjerice na benzin i banke, a ne novim zaduživanjem. „To će potrajati, ali Portugal može i hoće otplatiti svoje dugove i podržava sporazum o stabilnosti eura“, kaže Teixeira.

Više novca za veći rast

Portugalski premijer Antonio Costa uvijek iznova ističe da njegova zemlja želi pronaći rješenje s Europskom unijom, a ne protiv nje. No dodaje da to ne znači i besmislene mjere štednje. Njegova Vlada je portugalskom Parlamentu i EU-u predočila proračun koji vrlo velikodušno barata brojkama o gospodarskom rastu i državnim prihodima. Djelomično ukidanje odluke o smanjenju plaća i mirovina trebalo bi utjecati na gospodarski rast. No Bruxelles je za prijedlog proračuna dao zeleno svjetlo tek nakon nekoliko preinaka, odnosno povećanja poreza. I to uz ogradu, da će u proljeće, ako to bude nužno, korigirati svoju odluku. Na financijskim tržištima odmah je nastupila lagana nervoza. Koja je još pojačana zbog planova Vlade da u državnim službama ponovo uvede 35-satni radni tjedan i minimalnu plaću do 2019. poveća na 600 eura.

„Kada u jednoj zemlji na vlast dođe ljevica, vjerovnici uvijek reagiraju zbunjeno“, smješka se Joao Duque, profesor ekonomije na Sveučilištu u Lisabonu. Jer, vlada najprije mora zadovoljiti vlastitu klijentelu. U slučaju Portugala to su ne samo socijalisti, nego i komunisti i lijevi blok. Pa ipak, profesor Duque ne vidi razloga za zabrinutost. On smatra da je pokušaj poticanja rasta davanjem više novca građanima dobar i da za to u proračunu ima dovoljno prostora: „Portugal srednjoročno i dugoročno može dobiti kredite uz tri posto kamata. To je dovoljno.“

Problem s kamatama

Profesor Duque ističe da je za Portugal prije svega problematična otplata kamata za koju je samo u ovoj godini potrebno osam milijardi eura. To je najveći proračunski izdatak – veći od izdataka za plaće i socijalu. No profesor vjeruje da će unatoč tome Portugal otplatiti svoje dugove, mada će vjerojatno željeti pregovarati o kamatama. Nije ni čudo, našalio se profesor Duque, jer kada bi se taj iznos uložio u gospodarstvo, onda bi se odjednom riješili svi problemi.