Kakva je hrvatska ekološka perspektiva?

Jedina hrvatska termoelektrana na ugljen, Plomin u Istri, trebala bi se zatvoriti do 2033. godine, prema najavi premijera Andreja Plenkovića početkom ovog mjeseca na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama COP26. No, u vezi s tako dugim rokom jest i nedavni drastični pad hrvatskog indeksa učinka klimatskih promjena CCPI. Točnije, RH je na novoj godišnjoj ljestvici sa 60 rangiranih zemalja pala s 18. na 28. mjesto. Stručnjaci su ustvrdili, naime, da je Hrvatska jedina EU-članica bez jasnog plana postepenog prestanka korištenja ugljena, kao fosilnog goriva s visokom emisijom CO2.

U međuvremenu su se iz krugova izvršne državne vlasti RH pojavile informacije koje donekle relativiziraju takvu poražavajuću sliku. Ipak, još uvijek izostaje opipljivija strategija koja ne uključuje samo ukidanje TE Plomin, nego i širu politiku smanjenja emisije stakleničkih plinova. „Istina je da nema dugoročnog strateškog promišljanja energetske politike u skladu s tehnološkom i klimatskom, ali i ekonomskom realnošću. Ili ono nije dovoljno uspješno. Pritom i tržište u zadnje vrijeme mnoge iznenađuje", mišljenja je Goran Krajačić, profesor na Fakultetu za strojarstvo i brodogradnju u Zagrebu.

Na svjetskom začelju po korištenju solara

Ovaj stručnjak za energetiku ističe da je teško protumačiti, primjerice, zašto Hrvatska nije iskoristila svoj potencijal za gradnju fotonaponskih elektrana: „I to premda posjedujemo sve neophodne spoznaje o konkretnim mogućim lokacijama te izglednim kapacitetima, kao i za druge obnovljive izvore. Pritom su to relativno jednostavni pogoni, ali vi kod nas ne možete naći nijedan iole veći. Po ugradnji solara smo na samom svjetskom začelju. Teško je naći racionalno objašnjenje za to. Kao da izostaje politički interes, bez obzira na to što bi svima trebalo biti jasno da bi to riješilo mnoge probleme."

„Umjesto toga, naša zadnja državna energetska strategija se i dalje prenaglašeno bazira na starijoj tehnologiji, bez akcenta na tranziciju. Razmatraju se centralizirani toplinski sustavi, govori se o spašavanju Ine i istraživanju novih zaliha, o plinu, itd. A što se tiče Plomina, njega će ionako riješiti tržišna prinuda“, rekao je Krajačić za DW. S tim se definitivno slaže i Bernard Ivčić, član Upravnog odbora Zelene akcije, najutjecajnije hrvatske ekološko-aktivističke nevladine udruge. On tako napominje da je TE Plomin već danas toliko neisplativ, da se taj aspekt čak probija u prvi plan.

„Dok smo ranije govorili o prioritetima okolišnim ili zdravstvenim, ili o tome da Plomin ne podržava domaće rudnike ugljena kojih više nema, nego uvoz tog energenta", nastavio je Ivčić, „sad je cijena njegova korištenja dosegnula već sasvim apsurdnu razinu. Da ilustriram: Hrvatska elektroprivreda je lani radila s dozvolama iz sustava ETS kupljenima pretprošle godine po cijeni od 25 eura za tonu emitiranog ugljik-dioksida, s ukupnim troškom emisije TE Plomina od znatno preko 100 milijuna kuna“. Naravno, tu se ne ubraja trošak goriva, redovnog održavanja, plaća radnika i razni slični izdaci.

Zamka privatnog interesa

Danas pak cijena ETS-dozvola koje će se koristiti u idućoj godini doseže već oko 60 eura po toni CO2. Troši se novac dakle za te svojevrsne penale, a bolje bi se mogao iskoristiti za veoma značajne korake u energetskoj tranziciji, smatraju u Zelenoj akciji: „Posve razumijemo da se ništa slično ne može izvesti preko noći. No, po mnogočemu sudeći, naše vlasti uopće nisu fokusirane na glavne probleme u vezi s tim. U protivnom bismo imali detaljan plan za tranziciju, a to uključuje ne samo gašenje termoelektrane, nego i zbrinjavanje radnika, osiguravanje novog glavnog izvora prihoda općine Kršan, itd.“

„Na ovaj način, izvjesno je da ćemo dospjeti u škripac kad se TE Plomin zatvori, da nećemo biti spremni po svim bitnim stavkama. Uz ostalo, nemojmo da opet upadnemo u zamku nekih privatnih interesa. Radije obavimo energetsku decentralizaciju u smjeru pune javne dobrobiti. Nažalost, zasad je u tom smislu jako teško gledati na hrvatsku perspektivu iole optimistično“, kazao nam je Bernard Ivčić. S druge strane, odgovorne osobe institucija vlasti poručuju da situacija ipak nije tako crna. Konkretno, za indeks učinka klimatskih promjena rečeno je da je ove godine obračunavan prije objave izvjesnih novih mjera.

Također, budući da su svi podaci za svođenje novog CCPI-ja prikupljeni već do ljeta, uzeta je u obzir 2040. godina kao rok zatvaranja TE Plomin. To je navodno itekako utjecalo na krajnje neugodan ovogodišnji plasman. Dunja Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH, izjavila nam je da Hrvatska ipak ne može prije osigurane alternative dopustiti da ostane bez uravnotežujućeg izvora kao što je TE Plomin, jer je obvezana na sigurnu dostavu električne energije svim građanima. Dodala je da su obnovljivi izvori energije još uvijek nestalni.

Gašenje TE Plomin za sedam ili osam godina

„Razvojem dodatnih stalnih izvora, a paralelno i baterijskih sustava pohrane električne energije koji će nadomjestiti pouzdanu proizvodnju iz ugljena", pojasnila je Mazzocco Drvar, „moći ćemo si mirne duše priuštiti zatvaranje naše jedine termoelektrane. Ona i sad radi sa smanjenim kapacitetom jer je takva proizvodnja sve skuplja, tako da i samo tržište diktira njezin rad. Što se tiče budućih većih izvora koje sad imamo u vidu, tu je svakako HE Senj 2 čiji će kapacitet biti duplo veći od TE Plomin, a vjerujemo da će ona biti stavljena u pogon za sedam ili osam godina, ako sve bude po planu."

O solarima i drugim tzv. obnovljivcima je naša sugovornica kazala da će se razvijati kontinuirano. „Naravno, moramo pored ostalog imati na umu da ni hidroelektrane nisu stalan izvor energije jer ovise o klimatskim prilikama, a zbog klimatskih poremećaja će ubuduće biti sve više problema u hidrološkom ciklusu“, zaključila je ona. Na primjedbu da će TE Plomin kao najveći pojedinačni zagađivač ugljik-dioksidom u RH biti zamijenjen hidroelektranom koja već izaziva neke prijepore, odgovorila nam je da je ipak riječ o projektu čiji utjecaj na okoliš u propisanoj proceduri nije ocijenjen štetnim.