Kancelaričin mobitel kao poziv na uzbunu

Bilo je to vrijeme velikih demantija i pokušaja uljepšavanja situcije: tadašnji šef vladinog ureda i koordinator za rad tajnih službi Ronald Pofalla (CDU) je u ljeto 2013. odbacivao bilo kakvu povezanost njemačkih službi s aferom špijuniranja od strane Nacionalne sigurnosne agencije (NSA). Optužbe, po kojima je Njemačka obavještajna služba (BND) američkim kolegama nezakonito prosljeđivala informacije o Nijemcima, Pofalla je bez okolišanja odbacio i objasnio kako se radi o "stopostotnom pridržavanju zaštite javnih podataka", tvrdio je tada bliski suradnik kancelarke Merkel. A tvrdnju da su se američki pa i britanski špijuni pridržavali njemačkih zakona, ovaj političar je čak dao i napismeno potvrditi. To je moralo i trebalo biti dovoljno da se njemačka javnost umiri usred izborne kampanje i uoči izbora za Bundestag.

Odglumljena naivnost nakon otkrića, koje je iznio NSA-zviždač Edward Snowden, dobro se uklopila i podudarila s izjavama bivšeg ministra unutarnjih poslova Hans-Petera Friedricha (CSU). On je otputovao za Washington, kako bi potvrdio navodno korektno ponašanje NSA. Afera, kako se činilo prije godinu dana, zaokupljala je samo još one koji traže dlaku u jajetu i koji vjeruju u teoriju zavjere. Kancelarki Merkel i njezinim vjernim sljedbenicima uspjelo je ovu temu izbaciti iz izborne kampanje.

Prisluškivanja prijatelja, pa to nikako ne ide!

Skandal je uslijedio mjesec dana nakon pobjede na izborima za Bundestag, do koje je došlo u rujnu prošle godine. Tada se ispostavilo da je mobilni telefon Angele Merkel bio cilj NSA! Ono što je u usporedbi s praćenjem i bilježenjem podataka o milijunima njemačkih građana tako reći sitnica - odjednom se pretvorilo u prvoklasni skandal. "Prisluškivanje prijatelja - pa to se ne smije!" Ova poznata rečenica, koju je izgovorila Angela Merkel, sadržajno je bila ispravna - kako tada - tako i danas. Ali je i 12 mjeseci nakon što je izgovorena jasno da je imala pogrešan prizvuk. Pogrešan u smislu neiskrenosti, posebno ako se uzme u obzir da osnovna ljudska prava neizostavno i podjednako važe za sve. Prisluškivanje mobilnog telefona građana je isto tako skandalozno kao povreda kancelarkine privatne sfere.

Kako je dobro što SAD u svom totalnom prisluškivačkom ludilu nisu prezale ni od prisluškivanja najmoćnije žene na svijetu. Od tog trenutka njemačka politika ne reagira više plašljivo kao zec, već odlučno. Istrajnom inzistiranju predstavnika stranaka Zeleni i Ljevice treba zahvaliti što se nedozvoljenim radnjama NSA i BND-a od proljeća pozabavilo i istražno povjerenstvo parlamenta.

Selektivni pogled u pravcu istoka

Utoliko više ljute ponovljeni pokušaji Kancelarskog ureda da uspori istragu zastupnika ocrnjivanjem ili odbacivanjem spisa. Time strada povjerenje u politiku vođenja Vlade. Ipak postoje prvi znakovi smekšavanja restriktivnog stava vlade. Protjerivanje iz zemlje suradnika američkog veleposlanstva, koji je u Berlinu koordinirao rad američkih tajnih službi, bio je važan signal. Za nadati je se da je taj akt bio veći od simboličnog. No, da to na američku vladu nije ostavilo veliki utisak, pokazuje odbačeni sporazum o međusobnom neprisluškivanju.

Puno toga govori u prilog činjenici da će SAD svoje špijunske aktivnosti nastaviti voditi kao i do sada i da u osnovi tu neće biti puno izmjena - čak ni prema prijateljskim zemljama kakva je Njemačka. Čini se da se njemačka vlada s tim pomirila. Stoga je dobar znak, što je njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière (CDU) najavio promjene na planu obrane od špijunaže preko Službe za zaštitu ustavnog poretka. Time se podrazumijeva kritička nastrojenost ne samo prema Istoku već i prema Zapadu. Njemačka je oduvijek i s dobrim razlogom bila posebno nepovjerljiva prema ruskim i kineskim tajnim službama. Vidjet ćemo što će se sljedeće godine pod šifrom NSA pojaviti u izvješću Službe za zaštitu ustavnog poretka. U ovogodišnjem izvješću nije stajalo gotovo ništa, iako je materijala bilo napretek.