Katalonci pokazuju Madridu mišiće

U Škotskoj sve ostaje po starom, mada ništa više neće biti kako je bilo. Pristaše škotske autonomije su izgubile referendumsku bitku, ali su od Londona dobili obećanja za veća prava– slična onima koja Katalonija već godinama uživa. Stupanj samostalnosti ove autonomne španjolske pokrajine doista je veći od onog u Škotskoj: Katalonija ima vlastitu policiju, odlučuje o obrazovnoj i zdravstvenoj politici i – zahvaljujući modelu financiranja ovedenom 2009. – od svih regija dobija najviše sredstava iz državne blagajne.

Ipak, sve to nije dovoljno onima koji izvijaju zastave katalonskog separatizma. Katalonija nikad nije bila dio Španjolske, argumentiraju, ukazujući na jezične i kulturne razlike te tri stoljeća španjolske čizme nad Katalonijom. Ta ideološka šablona potpaljuje emocije Katalonaca koji su trenutno – više nego ikada ranije – spremni upustiti se u avanturu s neizvjesnim ishodom.

Odgovornost na sucima Ustavnog suda

U Škotskoj je zdrav razum pobijedio osjećaje. Ali Katalonija nije Škotska, ma koliko se mnogi trudili izvući pouku iz ishoda glasanja na Otoku. Dok je škotski referendum održan u dogovoru Edinburgha i Londona, španjolski Ustav ne predviđa mogućnost glasanja o neovisnosti Katalonije. To je glavni adut madridske vlade i njezinog premijera Marijana Rajoya u borbi za jedinstvo nacije.

No sada je katalonski premijer Artur Mas najavio da će se referendum održati – uz podršku pokrajinskog parlamenta koji je nedavno donio odgovarajući zakon. Rajoy će uložiti žalbu protiv njega, a onda na scenu stupaju suci Ustavnog suda. Mada možda njihova riječ možga neće biti zadnja. Jer, ukoliko suci ocijene zakon neustavnim, Mas bi mogao napraviti presedan u novijoj povijesti Španjolske i pozvati građansku neposlušnost te održati neku vrstu ilegalnog referenduma. U tom slučaju bi katalonska vlada vlastitu policiju mogla angažirati za zaštitu referenduma od eventualnog uplitanja španjolske policije.

Prije nego što dođe do takve – doista teško zamislive – eskalacije, Mas bi mogao potegnuti zadnjega asa iz rukava: prijevremene izbore u Kataloniji! Novi izbori bi mogli ojačati pozicije boraca za neovisnost i dovesti Kataloniju u bolji pregovarački položaj. Prije toga Mas očigledno međutim namjeravati pokazati sav arsenal oružja kojim raspolaže, jer s Rajoyem već ima neraščišćenih računa.

Fiskalni dogovor?

Španjolski premijer je, naime, prije dvije godine imao priliku smiriti katalonske separatiste: u jeku gospodarske krize je katalonska vlada tražila pregovore o novom fiskalnom paktu koji bi lokalnoj vladi dao poreznu autonomiju. Rahoj je to decidirano odbio. To je za Masa bio znak da se može oprostiti od svojih snova o fiskalnoj autonomiji i da pokrene proces za otcjepljenje Katalonije.

Nema sumnje da državna kriza zahtijeva jasan odgovor premijera Rajoya. Socijalistička oporba od njega traži hrabrost i liderske kvalitete. Kako se približava dan najavljenog referenduma (9. studenog) Rajoy za sada vidi samo dvije mogućnosti: "Ustav ili kaos". Međutim, postoji i treća: mogućnost dogovora koji bi Kataloniji donio fiskalnu samostalnost i to bez promjene Ustava. Upravo to traže katalonski poduzetnici koji se boje otcjepljenja od Španjolske i eventualne budućnosti izvan Europske unije.

Posljedice eventualnog otcjepljenja potpuno su nesagledive – ne samo za Kataloniju i Španjolsku, nego i za Europsku uniju. Što je u Škotskoj izostalo, moglo bi se dogoditi u Kataloniji i onda proširiti na druge regije. Europi, izmučenoj ekonomskom krizom i zastrašenoj mogućnošću nove recesije, sada najmanje treba osipanje njezinog teritorija!