Kineski mediji u Africi

Kina je samo u prvoj polovici 2012. godine investirala u Afriku 45 milijardi dolara. Trgovina između Kine i Afrike se u posljednje tri godine utrostručila. Sada se Kina pokušava probiti i na afričkom medijskom tržištu. Tamo je plasirala i svoje medije: novinsku agenciju Xinhua News, Radio China International i CCTV Africa. Najnoviji projekt su kineske novine na engleskom jeziku za Afriku, koje su se počele prodavati u Keniji.

Kinezi imaju sve više udjela na medijskom tržištu Afrike. Investiraju u moderne tehnologije, dodjeljuju afričkim novinarima stipendije za boravak u Kini i pokreću vlastite medije u Africi. Publicistkinja i stručnjak za Afriku iz BBC-a Mary Harper nije iznenađena kineskom ekspanzijom na medijskom tržištu Afrike. „To je potpuno prirodan razvoj situacije. Kina je otkrila ogromne resurse i potencijale koje nudi Afrika i postala je njezin najveći trgovinski partner. Time je potisnula Zapad,“kaže ona.

Početkom 2012. Kina je počela emitirati program na engleskom jeziku na TV-kanalu pod nazivom „CCTV Africa“. Osim magazina, okruglih stolova, zabavnih i dokumentarnih emisija Kinezi nude i internetski TV Magazin za korisnike mobilnih telefona. Uskoro će zaposliti i stotinu kineskih korespondenata. Novinska agencija Xinhua zajedno s jednim kenijskim operaterom za mobilnu telefoniju nudi i prvi mobilni servis vijesti za Afriku. Mary Harper pojašnjava razloge ovako pojačanog medijskog angažmana Kine na afričkom kontinentu:„Kina se angažira iz ekonomskih razloga i čiste računice i stoga novinari na Zapadu o tome pišu negativno. Sada Kinezi Afrikancima žele ispričati svoju povijest i uopće svoju verziju događaja i ne žele to prepuštati zapadnim medijima.“

Sve tekstove cenzurira centrala u Pekingu

Od prosinca 2012. u glavnom kenijskom gradu Nairobiju izdaje se dnevni list „China Daily-Africa Weekly“. Nairobi je medijski čvor istočne Afrike, kineski mediji tamo imaju svoje urede, redakcije i studije. Nairobi je i sjedište radio stanice China International, koji emitira program na više od 50 jezika. Oni su sedam godina u Keniji, kaže jedan kenijski novinar koji za njih radi. On želi ostati anoniman, jer Kinezi ne gledaju blagonaklono na one koji daju intervjue zapadnim medijima.

„Najprije pišemo na engleskom, a onda prevodimo na svahili. Međutim mi ne emitiramo program uživo iz Nairobija, već prvo sav materijal šaljemo centrali u Peking. Oni onda emitiraju to što smo mi pripremili. Često nas šalju na seminare u Kinu kako bi nas obučili njihovom načinu rada.“

Pritisak na novinare po "kineskom receptu"

Dakle sve se kontrolira u Pekingu, bez cenzure nema objavljivanja članaka, niti puštanja priloga u eter. Za novinare, koji su ranije radili za kenijske medije, nije uvijek lako prilagođavati se novim metodama rada. „Ne izvještavamo o negativnim pojavama. Ali kao novinari mi moramo izvještavati i o stvarima koje se ne odvijaju kako treba, moramo pokazati realnu sliku stanja. Kenijski mediji izvještavaju o svemu ali mi na radiju China International smo vrlo selektivni", kaže jedan kenijski novinar, koji je želio ostati anoniman.

Pozitivne strane Afrike ova kineska radio stanica svjesno stavlja u prvi plan, kako bi postala omiljena kod afričkih slušatelja. Mary Harper to ne vidi tako kritično. Ona smatra da kineska konkurencija unosi svjež vjetar na medijsko tržište Afrike. Ali sve to ima i svoje negativne strane. Kinezi u Etiopiji financiraju sustav nadziranja novinara. Od tada su oporbeni mediji suočeni s prekidom emitiranja programa, a novinari koji su kritični prema režimu završavaju u zatvorima. Riječ je o pojavama koje su u Pekingu dio svakodnevnice.