„Kineskim investitorima se ne vjeruje“

Duan Wei je šef Kineske trgovačke komore u Njemačkoj (CHKD). CHKD je prva organizacija koja u Njemačkoj zastupa interese kineskih firmi i prva kineska trgovinska komora u Europi. Pokrovitelj rada CHKD je veleposlanstvo Narodne Republike Kine u Njemačkoj.

Deutsche Welle: Kineska trgovinska komora u Njemačkoj (CHKD) izrazila je zabrinutost nakon što je savezna vlada spriječila pokušaj preuzimanja njemačke tvrtke za distribuciju energije 50Hertz od strane jednog kineskog investitora. Zašto?

Wei Duan: Nakon preuzimanja proizvođača robota Kuka od strane kineskog investitora Midea, o čemu se puno pisalo i govorilo u javnosti, mi uočavamo da se savezno ministarstvo gospodarstva pozicioniralo u više slučajeva preuzimanja od strane kineskih investitora. U prosincu 2017. promijenjena su i pravila Odredbe o poslovanju s inozemstvom AWV (konkretno su naime postrožena pravila o preuzimanju njemačkih tvrtki od strane investitora izvan EU-a, nap. red). Pitamo se što savezno ministarstvo gospodarstva time želi postići. Jesu li strani investitori doista dobrodošli u Njemačkoj? Ako jesu, zašto se onda zaoštrava pravila? To je sve u kontradikciji s reklamnom kampanjom o „kulturi dobrodošlice“, po kojoj su inozemni investitori navodno rado viđeni u Njemačkoj.

Jeste li već razgovarali s ministarstvom o Vašoj zabrinutosti?

Odgovori se svode na diplomatske floskule. Savezna vlada i dalje pozdravlja angažman investitora iz Kine, tvrdi se. Ali u Kini već odavno vrijedi jedna stara mudra izreka: slušaj što se govori, ali i gledaj kako se djeluje. Naše su brige i naša skepsa po to pitanju očito posve opravdani.

Strožim pravilima i provjerama Njemačka želi zaštiti kritičnu infrastrukturu i high-tech. Imate li razumijevanje za to?

Naravno da je opravdano da svaka zemlja svojim građanima želi jamčiti sigurnu opskrbu energijom. Tako je to i u Kini. Ali ono što ne možemo shvatiti je da već udio od 20%, značio manjinski udio od strane jednog kineskog investitora očito izaziva velike sigurnosno-političke brige. Belgijski ili australski investitori kao suvlasnici su pak OK. (50Hertz je do odluke savezne vlade o blokadi pokušaja ulaska Kineza u tu tvrtku bio u 80%-tnom vlasništvu belgijske grupacije Elia. Preostalih 20% je bilo u rukama australskog infrastrukturnog fonda IFM – nap. red.). Srž problema je da se kineskim investitorima u Njemačkoj ne vjeruje. To u određenom stupnju možemo čak i shvatiti. Ali mi vjerujemo da to pretjerano nepovjerenje nije nužno i da je ustvari suvišno.

Zbog čega savezna vlada po Vašem mišljenju ne vjeruje kineskim investitorima?

Pitajte savezno ministarstvo privrede. Ja ne mogu navesti niti jedan jedini argument.

CHKD je u svom priopćenju rekao da se radi o diskriminaciji. Zašto?

Protivljenje savezne vlade nije pošteno. Među vlasnicima 50Hertz su i firme iz Europske unije, ali i izvan nje. U postupku ponude za vlasnički udio sudjelovao je i kineski koncern SGCC. Pritom suvlasnički udio ne bi premašio granicu od 25% dionica s pravom glasa, što je jedan od preduvjeta provjere kad se radi o pravilima poslovanja s inozemstvom. Ali ministarstvo gospodarstva je svejedno spriječilo transakciju.

I još jedno drugo njemačko poduzeće (Leifeld) ne smije biti prodano kineskim investitorima. U oba slučaja se govori o „sigurnosno-političkim prosudbama“.

Njemačka se diljem svijeta zalaže za tržišnu privredu i slobodnu trgovinu. Pritom nijedna druga zemlja nije profitirala od toga kao Njemačka. I sad upravo u toj zemlji se sprječava ulazak stranih investitora. Investitori su suočeni s puno nepoznanica. U “kulturi dobrodošlice” se skrivaju i mnoge prepreke i ograničenja. Bojimo se da bi Njemačka sve češće mogla posegnuti za protekcionističkim mjerama.

Intervju je vodio Erning Zhu.