Književni saloni novoga tipa

U Njemačkoj književni portali postaju sve popularniji. Riječ je o internetskim stranicama na kojima se sve vrti oko knjige. Prosječna starosna dob posjetitelja takvih stranica je oko 40 godina - tako se barem pretpostavlja - jer u anonimnom svijetu pseudonima, umjetničkih imena i skrivenih identiteta teško je doći do pravih podataka.

Umirovljenik Arno Sanders ne spada u tu skupinu - on je tek nedavno naučio rukovati kompjuterom. Sin ga je, priča smijući se, namamio s informacijom da se "tamo može s drugima razgovarati o knjigama", pa čak i s "pravim" autorima.

Ustanak protiv književne kritike

Sve je počelo zapravo s ljudima koji su se ljutili zbog književnih kritika na stranicama kulture raznoraznih novina i časopisa: sve što se tamo pisalo bilo im je preelitno, čisto prenemaganje, a nisu bili zadovoljni ni izborom knjiga koje se recenziraju. Za razliku od tiskanih medija, na internetu ima neograničeno puno mjesta. Može se, dakle, puno više toga recenzirati i objaviti. A većina ljudi ionako sluša preporuke svojih prijatelja ili istomišljenika.

Sljedeći korak je bio da su čitatelji sami postali kritičari. Njihovi zapisi se, naravno, ne mogu uspoređivati s profesionalnim kritikama, ali kratke, emocionalne komentare drugi korisnici mreže rado čitaju.

Osim toga, elektronske knjige (e-books) su otvorile cijeli jedan novi svijet. Web-dizajnerica Karla Paul je odmah nakon studija dobila posao za "lovely-books", platformu na kojoj se koriste najnovije tehničke mogućnosti da bi se proširili radijus i razine korištenja knjige. Na njoj je korisnik povezan s drugima - autorima, blogerima, izdavačima i online-knjižarom. Tamo se mogu naći dijelovi knjiga i slike. Onaj tko je posjeti može nazočiti čitanjima koja prati autor osobno, uključiti se u diskusiju, dobiti preporuke, recencirati neku knjigu ili dobiti knjige na nagradnim igrama.

Oprostite, što Vam ovo znači?

Najnovija atrakcija je "pitanje u knjizi". Kada na elektronskoj knjizi dođete do nekog mjesta koje ne razumijete, možete takorekuć iz knjige postaviti pitanje autoru. Karla Paul vadi svoj reader iz torbe i demonstrira to. Čuje se "pling" i odgovor već stiže. Karla vrti glavom, još uvijek je fascinirana time. "Ovaj osjećaj da u knjizi komuniciraš direktno s autorom - od toga se naježim", kaže.

U međuvremenu ima toliko puno književnih portala da svatko tko ima neke posebne interese može pronaći nešto za sebe. Jeste li našli ono što tražite možete vidjeti odmah na načinu kako je stranica dizajnirana: jedna je hladna i stručna, druga pak šarena i zaigrana.

Bivši programer Lars Schafft svoju je strast prema čitanju krimića pretočio u jedan portal i sada je gospodar malog carstva kuharica, dječjih knjiga, znanstvene fantastike i povijesnih naslova. Uska specijalizacija je trend koji trenutno dobro prolazi, kaže: "Mi privlačimo ljude koji traže sasvim ciljano. Tako dolazimo do poola stručnjaka i ne dajemo samo informacije, nego ih i dobijamo". Korisnici koji dolaze na njegov portal tamo nisu samo da bi čitali, nego i da bi se "družili".

Skrivena reklama

Nakladnici pozorno prate nove književne i knjižne portale. Carsten Sommerfeldt, referent za odnose s javnošću Berlin Verlaga, zadovoljan je što se sada može doći direktno do čitatelja: "Prije smo slali u široki svijet priopćenja za javnost a da pritom nismo znali s kim imamo posla". Sada, pak, nakladnici znaju gdje moraju informirati potencijalne čitatelje o nekoj novoj knjizi. "Niti jedna reklama nije tako učinkovita kao kad se o knjigama priča", kaže Sommerfeldt.

Wolfgang Tischer, osnivač platforme "Literatur-Café" pak smatra da su upravo zbog toga ovakvi portali "izgubili nevinost". Mnogi portali, upozorava on, predstavljaju neke akcije nakladnika ili autore ne ukazujući na to da su to zapravo plaćene reklame. Utješno je, međutim, da su ovakve akcije kratkog vijeka i jednokratne upotrebe. Ako je knjiga stvarno loša, onda se to brzo proširi među čitateljskom zajednicom.

 

Autorica: Sabine Korsukéwitz (D. Dragojević)

Odg. ur.: A. Šubić