Koga osuđuju rezolucije o Srebrenici?
11. srpnja 2021
Srebrenica je bila "vrhunac genocidnog plana" usmjerenog na bosanske muslimane. Ovo je rekla premijerka Škotske Nicola Sturgeon obraćajući se građanima putem nacionalne televizije u povodu Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Ona je jedna od mnogih svjetskih političara koji ovih dana odaju počast žrtvama najvećeg ratnog zločina u Europi nakon 2. svjetskog rata.
I dok parlamenti od Novog Zelanda do Kanade usvajaju rezolucije kojima se osuđuje genocid u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini (BiH) 11. srpanj nije proglašen danom žalosti. Protiv prijedloga da se 11. srpanj proglasi danom žalosti u BiH, glasali su srpski ministri u Vijeću ministara BiH, članovi SNSD-a ( Savez nezavisnih socijaldemokrata). SNSD je stranka Milorada Dodika koji je nedavnu rezoluciju Skupštine Crne Gore o Srebrenici nazvao "neprijateljskim činom".
Na crnogorsku rezoluciju, kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, reagirao je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazavši da je ona uperena "protiv vitalnih interesa srpskog naroda" i da neće dozvoliti da se tom rezolucijom "stavi kolektivni žig" na svakog pripadnika srpskog naroda. Srbijanski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin založio se za zabranu ulaska u Srbiju onima koji su u Skupštini Crne Gore glasali za rezoluciju. "Ispisali su se iz Srba", kazao je Vulin.
Rezolucije osuđuju i pokušaje pripisivanja odgovornosti narodu
Jedan od zagovornika usvajanja crnogorske rezolucije, potpredsjednik Crnogorske vlade Dritan Abazović, stigao je u BiH kako bi u Potočarima 11. srpnja sudjelovao na komemoraciji i ukopu 19 identificiranih žrtava, ali je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izbjegao doček Abazovića u zgradi Predsjedništva BiH. Kontroverzni Abazović, koji je svojedobno označen kao "glavni krivac" za dovođenje "srpskih nacionalista" na vlast u Crnoj Gori, smatra da je dolazak u Srebrenicu "moralna, građanska i politička obaveza".
Nakon crnogorske, uslijedila je i rezolucija Skupštine Kosova kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, dok je Sjeverna Makedonija najavila izgradnju komemorativnog kompleksa posvećenog žrtvama genocida u Srebrenici. Vučić je reagirao i na kosovsku rezoluciju kazavši kako očekuje "nastavak političkog iživljavanja nad Srbima". Šta je u rezolucijama kojima se osuđuje genocid u Srebrenici uznemirlo srpske zvaničnike s obje strane Drine?
Pored osude genocida, u crnogorskoj rezoluciji se, između ostalog, osuđuju "pokušaji pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački". Rezolucija osuđuje i sve druge zločine počinjene u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
Kome se sudilo – Srbinu, Bošnjaku, Hrvatu... ili zločincu?
Poput crnogorske, i kosovska rezolucija podrazumijeva zabranu negiranja genocida u Srebrenici te podsjeća da je i Europski parlament 11. srpanj proglasio "Danom sjećanja na genocid u Srebrenici". Rezolucija usvojena u Skupštini Kosova "najoštrije osuđuje genocid srpskog režima u Srebrenici nad pripadnicima bosanskog naroda i sva kršenja ljudskih prava". Zastupnik Bahrim Šabani je, između ostalog, kazao da je rezolucija i "sredstvo pomirenja među narodima, a ne sredstvo otuđivanja i zaoštravanja".
U Haaškom i sudovima na zapadnom Balkanu sudilo se zločincima, pojedincima za koje je postojala osnovana sumnja da su počinili ratne zločine, a ne pripadnicima nekog određenog naroda. Otkud onda tendencija da se osuda genocida i zločinaca, i pored naglašavanja da jedan narod ne može snositi kolektivnu odgovornost za zločine, predstavi kao čin uperen protiv jednog naroda i/ili države?
Docent na filozofskom fakultetu u Novom Sadu i jedan od zagovarača inicijative za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na teritoriji bivše Jugoslavije) Dinko Gruhonjić u tome vidi namjeru "militantnih nacionalista na vlasti" da u Srbiji i u bh entitetu Republici Srpskoj (RS) građanima "propišu pravu mjeru srpstva".
Katastrofalne posljedice
"Na taj način, oni od cijelog društva prave suučesnike u negiranju ratnih zločina i slavljenju ratnih zločinaca. Upravo su nacionalisti ti koji nameću kolektivnu odgovornost cijelom društvu. Nažalost, u Srbiji i u RS-u, osim na marginama, naprosto ne postoji alternativa nacionalističkoj politici", kaže Gruhonjić za DW.
"Posljedice su katastrofalne. Riječ je o transgeneracijskoj 'zarazi' pa tako imamo apsurdnu situaciju da mladi ljudi koji nisu bili ni rođeni u vrijeme ratova slave ratnog zločinca Ratka Mladića, od kojeg je u tim društvima napravljena pop-ikona. A društva koja slave zločince koji su počinili genocid ne mogu napraviti čak ni elementarnu razliku između dobra i zla. Takva društva su veoma ozbiljni faktori nestabilnosti ne samo za regiju, već i za cijelu Europu", upozorava Gruhonjić.
Genocid negiraju snage koje baštine "Miloševićevo povijesno djelo"
Sarajevski novinar Amir Sužanj primjećuje da četvrt stoljeća nakon Srebrenice negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca nikad nije bilo intenzivnije. Razlog tome vidi u činjenici da su u Srbiji i RS-u na vlasti "političke snage koje praktično baštine Miloševićevo (Slobodan) povijesno djelo".
"Ali ne možemo pobjeći od činjenice da je dijelom odgovorna i međunarodna zajednica koja je posljednjih desetak godina jednostavno dopustila da negiranje genocida bude institucionalizirano, da se uvede u medije, pa i u nastavne planove i programe. Političke snage koje danas negiraju genocid praktično rade upravo ono za što optužuju druge, pa i međunarodnu zajednicu - teret tog strašnog zločina pripisuju čitavom narodu iza kojeg nastoje sakriti kreatore genocida", kaže Sužanj za DW.
Naš sugovornik upozorava da je to težak teret na plećima generacija koje nisu ni bile rođene u vrijeme kada su zločini počinjeni. "Ono što čitav svijet s gnušanjem osuđuje, u RS-u i Srbiji danas poprima zastrašujuće razmjere – da se usvajanje rezolucije o Srebrenici u svakoj balkanskoj zemlji naziva izdajom i otvorenim neprijateljstvom prema srpskom narodu", kaže Amir Sužanj.
Nije genocid nego "veliki zločin" i nije suđenje zločincu nego "cijelom narodu"
U okviru obilježavanja 26. godišnjice od genocida u bivšoj "zaštićenoj zoni" Ujedinjenih naroda - Srebrenici, više sveučilišta u BiH i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava objavili su Zbornik radova "Genocid nad Bošnjacima, Srebrenica 1995–2020". U Zborniku je i rad dr. Esada Bajtala u kojem se navodi da je "negiranje i sustavno ubijanje ratne istine programska, polazna pozicija zločinačke velikodržavne kripto-politike Slobodana Miloševića".
"Umjesto genocida, po logici te poricateljske ideologije, radi se o 'velikom zločinu', koji su počinili pojedinci. A kad ti pojedinci konačno dospiju u Haag, onda to, logikom tog istog načela, nije suđenje njima, krvnicima, izvođačima, nalogodavcima... nego, tobože – cijelom srpskom narodu. Shodno tome, nekritička i poricanjem ohrabrena javnost, slavi i transparentima 'Nož, žica, Srebrenica' prijeteći najavljuje ponavljanje upravo onoga što srpske vlasti uporno skrivaju i otvoreno negiraju", ističe Bajtal.
Genocid i drugi ratni zločini se negiraju, a ratni zločinci veličaju jer u BiH nema zakona o zabrani negiranja genocida, holokausta i drugih ratnih zločina. Glorificiranje Ratka Mladića i Radovana Karadžića sve je češća pojava u RS-u, a vlasti ovog entiteta odbijaju ukloniti murale sa likovima zločinaca uprkos inicijativama "međunarodne zajednice".