Koliko košta Orbanova proruska politika?

Mađarski premijer Viktor Obran je u srpnju 2022. u karpatskom ljetovalištu Baile Tusnad održao govor koji je izazvao zgražanje mnogih. On je kritizirao navodno „miješanje europskih i izvaneuropskih rasa". Ono, po njegovom mišljenju, dovodi do potiskivanja zapadnoeuropskih naroda i stvaranje „mješovitih" zemalja u „post-zapadnom" svijetu.

Ta terminologija podsjeća na jezik nacista i izazvala je velike međunarodne diskusije. Mnogo manja pažnja je obraćana na Orbanove izjave o Rusiji i ruskom ratu protiv Ukrajine. Ali one su i te kako zanimljive.

Mađarski premijer je u Baile Tusnadu spomenuo ruske rezerve kada je riječ o mogućem članstvu Ukrajine u NATO-u i okarakterizirao ih kao razumljiv, ako ne i kao opravdan, razlog za agresiju. Ponovio je i prijetnje ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da će Rusija pomaknuti bojište dalje prema Zapadu.

Ignoriranje Ukrajine

Orban je neuvijeno zaigrao na kartu odgovornosti Zapada, posebno SAD-a, za rat rekavši da on nije vodio računa o sigurnosnim rizicima za Rusiju i založio se za hitan početak mirovnih pregovora. A da bi oni uspjeli, po Orbanovom mišljenju bi ih trebali povesti - Rusija i SAD.

Iako mađarski premijer nije htio direktno opravdavati rusku agresiju, takvi zahtjevi jednostavno ignoriraju suvereno pravo Ukrajine na članstvo u bilo kojem savezu, kao i pravo Ukrajine da radi kako joj odgovara. Time se prisvaja ruska argumentacija i negira upravo one vrijednosti i međunarodne obveze na kojima počiva i mađarsko članstvo u NATO-u.

Veto na sankcije EU-a

To što je Orban u svom govoru koristio ruski narativ, lijepo se uklapa u postupke mađarske vlade od početka ruske invazije na Ukrajinu naovamo. Ona daje prednost održanju dobrih odnosa s Moskvom i glasno dovodi u pitanje antirusku politiku sankcija koju vodi EU. U lipnju je Orbanova vlada čak zaprijetila ulaganjem veta na šesti paket sankcija Rusiji, samo da bi s popisa sankcioniranih bio skinut ruski patrijarh Kiril – i to nakon što je Mađarska već uspjela izboriti za sebe posebna prava kada je riječ o embargu EU-a na rusku naftu.

I dok EU traži od svojih članica smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto se u srpnju sastao sa svojim ruskim kolegom kako bi dogovorio isporuku dodatnih 700 milijuna kubičnih metara zemnog plina za Mađarsku. Orban je u veljači prilikom svog posjeta Putinu već pregovarao o isporuci jedne milijarde kubičnih metara plina – dodatno uz 4,5 milijarde koje Mađarska svake godine dobiva od Rusije – u nadi da će se oko toga usuglasiti prije parlamentarnih izbora u Mađarskoj u travnju 2022. No, to nije uspjelo.

Orbanova socijalna politika u opasnosti

Prije nekoliko dana dogovor je ipak postignut. No rezultat je ispod očekivanja: količina plina koja je obećana Mađarskoj za kolovoz 2022. iznosi samo 52 milijuna kubičnih metara. Pri tome Rusija zbog ograničenja količine plina koja u Mađarsku stiže preko Austrije ne može isporučiti ni količinu koja je regulirana prvobitnim ugovorom. Time se Orbanova socijalna politika pokrivanja troškova za energiju i stanovanje za građane Mađarske našla u opasnosti.

Mađarska i Poljska: svatko svojim putem

To je dovelo u pitanje prednosti Orbanovog proruskog stava. I pored toga, s obzirom na gore spomenutu bilancu, nije vjerojatno da će se mađarske pozicije prema Rusiji približiti pozicijama drugih zapadnih zemalja. A u njima je prisutna sve veća frustracija zbog ponašanja Mađarske kao partnera. Bez obzira na stalne kritike na račun mađarske pravne države koje stižu iz Bruxellesa i SAD-a, Orbanova vlada je iznevjerila čak i svoj najvažnijeg saveznika – poljsku vladu koju predvodi desničarska Stranka pravo i pravda (PiS).

Prema riječima poljskog premijera Mateusza Morawieckog, putevi dviju zemalja su se razdvojili. Čak i članovi takozvane Višegradske skupine, Slovačka i Češka, još prije rata su počeli okretati leđa Mađarskoj. Mađarski proruski stav je dodatno produbio razlike u odnosu prema tim dvjema državama.

Suradnja radikalnih snaga

Kvarenje odnosa između Fidesza i PiS ugrožava i Orbanovo nastojanje da u EU formira radikalni desničarski savez. On bi obuhvaćao Europske konzervativce i reformiste pod vodstvom PiS-a i skupinu Identitet i demokracija koju predvode francuski desničari Marine Le Pen i talijanska Lega Nord. Fidesz će i dalje njegovati te odnose, u nadi da će te stranke jednom doći na vlast. Orbanov govor na otvaranju Konferencije konzervativne političke akcije (CPAC) u Teksasu 4. kolovoza 2022., u kojem je izrazio podršku bivšem predsjedniku SAD-a Trumpu i njegovom povratku na vlast 2024., pokazuje da se on zalaže za dugoročnu međunarodnu suradnju desno-radikalnih snaga.

Ako Orban sve stavi na jednu kartu, onda će to značiti da neće htjeti poboljšavati odnose s aktualnim američkim vodstvom i europskim mainstreamom. To sluti na daljnje zaoštravanje konflikta sa zapadnim saveznicima i veliko zahlađenje u diplomatskim odnosima – u doba u kojem je jedinstvo Zapada važno kao nikad ranije.

Korisna lopta u rukama antizapadnih snaga

Mađarska ne namjerava istupiti ni iz EU-a niti iz NATO-a – ni jedno ni drugo nije u Orbanovom interesu. Ali njegove žalopojke o propasti Zapada i dobronamjerne geste upućene protivnicima Zapada – u prvoj liniji Rusiji, ali i Kini – ostat će dio mađarskog vanjskopolitičkog repertoara i na to će se zapadni partneri morati naviknuti.

No, dok Orban svojim djelovanjem pokušava povećati manevarski prostor Mađarske, ono što postiže je upravo suprotno: nakon što je potkopao pozicije svoje zemlje kao pouzdanog partnera Zapada, Mađarska će zbog svoje politike postati korisna lopta u rukama snaga koje žele oslabiti upravo one saveze čiji je Mađarska član.

Zsuzsanna Vegh je znanstvenica Europskog sveučilišta Viadrina i German Marshall Fund of the United States (GMF). Tekst odražava isključivo mišljenje autorice, a ne i institucija u kojima djeluje.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu