Kome još trebaju male luke?

Na njemačkoj obali Sjevernog mora se redaju gradovi čije su luke stoljećima jamčile imutak i blagostanje. Naravno da je najpoznatiji i još uvijek najveći među njima Hamburg, ali već kod njegovog drevnog rivala Bremena se može vidjeti koliko je težak opstanak u današnjoj konkurenciji. I jedan i drugi grad zapravo ne leže na moru, nego na rijekama: Hamburg na Labi, Bremen na Weseru.

U doba jedrenjaka to je jedva bilo od neke važnosti - ili je bila čak i prednost. Na primjer, na drugom kraju Europe je glavna luka čitave španjolske flote koja je osvajala Ameriku i od tamo dovozila golema bogatstva bila Sevilla. To je grad čak 80 kilometara udaljen od mora, a brodovi su dolazili rijekom Guadalquivir. Naravno, to je značilo i da gusari i neprijatelji nisu mogli niti pomišljati napasti grad tako duboko u zaleđu: previše je topova i utvrda bilo na njihovom putu.

Treba stalno izmišljati novo

Ali baš kao što danas u Sevilli još jedva plove pokoje turističke barkice, tako je i Bremen već odavno priznao poraz: Weser je previše plitak za današnje morske gigante, a konkurencija je žestoka. Jer ne samo Hamburg, nego nije daleko niti Rotterdam u Nizozemskoj ili Zeebrugge u Belgiji. Tako i grad i luka Cuxhaven stalno mora nešto izmišljati kako bi izdržala tu konkurenciju.

Cuxhaven leži na otvorenom Sjevernom moru na samom kraju ušća rijeke Labe. Tek nekoliko desetaka kilometara ih dijeli od Hamburga, Bremerhavena ili Wilhemshavena. Danas u luci Cuxhavena stoji čitavo mnoštvo automobila, tek izašlih iz tvornice i još zaštićenih folijama da bi do kupca došli čisti i neoštećeni. Gotovo svakog dana stiže brod na koji stane tisuću, tisuću i pol automobila: "Iskrcavamo i punimo takav brod, dakle od punog do opet potpuno punog za sedam sati", hvali se direktor luke CuxPort Peter Zint. Ali ako mislite da je tamo mnogo automobila, trebate otići u Bremerhaven: tek tamo je nepregledno more novih automobila, a tamo pristaju brodovi i po četiri puta veći od onih koji stižu u Cuxhaven.

Jer Bremerhaven je donedavno bio najveća luka u koju su stizali u Europu automobili iz Japana i Koreje. Od tamo su europski automobili kretali i u izvoz u obje Amerike ili u Aziju. Ali i Bremenhaven je osjetio kako nije lako biti u tom poslu jer je prije nekoliko godina japanskoj Toyoti belgijska luka Zeebrugge ponudila još bolje uvjete. Uopće, ugovori luka s proizvođačima automobila se sklapaju na tri, možda najviše na pet godina - nakon toga se luka mora potruditi zadržati mušteriju.

Luksuz prolazi kroz Cuxhaven

U Cuxhavenu nam direktor luke kaže kako sudjeluju u takvim natječajima "ako mogu, ali to ne činimo samo zato da bismo napunili luku i da otvorenih očiju odemo u gubitke". Ako bolje pogledate automobile koji stoje u Cuxhavenu, lako možete otkriti za što su se tamo specijalizirali: upravljači vozila mnogih automobila su na desnoj strani jer uvelike posluju s Velikom Britanijom. Počelo je izvozom vozila BMW-a, a vremenom se posao proširio: iz Velike Britanije dovoze luksuzne automobile poput Jaguara ili Land Rovera, ali i modele Opela koji se proizvode u britanskim tvornicama Vauxhalla kao što je Astra karavan. Obratno, vozila te tvrtke koja se proizvode u Njemačkoj i u Poljskoj preko ove luke odlaze u Veliku Britaniju.

Posao ide dobro, godišnje kroz ovu luku prođe oko 320 tisuća vozila. Brexit još nisu osjetili, a nisu osjetili čak niti krizu prije pet godina. I to zato jer u toj luci stalno izmišljaju nešto novo: baš u to doba je počeo zamah vjetroelektrana na pučini, a i Siemens je otvorio pogon u tom gradu koji proizvodi turbine. Rotori se proizvode u Velikoj Britaniji, tvrtka Ambau iz dalekog njemačkog zaleđa također je otvorila pogon u Cuxhavenu gdje proizvodi tornjeve. Sve to onda preko luke odlazi do svog mjesta na sjevernom moru.

"Šteta se mjeri u promilima"

Makar se i ovaj posao sve više širi, Cuxhaven se prije svega specijalizirao za uvoz i izvoz luksuznih automobila. I to ne samo za transport, nego i za pripremu tih vozila: na primjer, u luci je i razmjerno malen pogon u kojem su upravo četiri Mercedesa na dizalici, oblijepljenih kotača i nadgrađa. "Tu pripremamo nove Mercedese za tržište Skandinavije", objašnjava nam direktor luke. Za oštre i duge zime na sjeveru treba podvozje dodatno zaštiti preparatima na bazi voska. To se radi gotovo sve ručno: skidaju se dijelovi koji smetaju, ostala karoserija se prekriva i podvozje se prska zaštitom. Čitav postupak traje 45 minuta i nakon toga dolaze sljedeća četiri automobila.

U luci Cuxhaven znaju da ne mogu izdržati tržišnu utakmicu kada je riječ o količini, zato su upravo opsjednuti kvalitetom. Ako se pri iskrcaju malo "kucnu" dva Hyundaija, to je naravno loše, ali još nije kraj svijeta. Ali ako se kvrcnu dva nova Mercedesa ili Rolls Roycea, to je šteta koju je malo teže platiti. Direktor luke Zint nam kaže da se šteta kod njih "mjeri u promilima": "Redovito dobivamo najbolje ocjene od odjela kvalitete proizvođača automobila." Dakle ako se ne želi samo jeftin transport nego i kvaliteta, dolazi se u Cuxhaven.

Ipak, u toj luci grade i novo, četvrto pristanište s još 90 tisuća četvornih metara lučkog prostora. Onda bi mogli krenuti i u osvajanje poslova i u prekrcaju običnih, svakodnevnih automobila. Kroz Bremerhaven trenutno prolazi gotovo sedam puta više automobila nego kroz Cuxhaven. Ali direktor tamošnje luke nam kaže kako niti tu "još nije rečena posljednja riječ".