Kome smeta sjećanje na žrtve rata?

Na području prijedorske regije 31.5. se obilježava Dan bijelih vrpca, dan kada je nesrpskom stanovništvu prije 24 godine rečeno da na vidna mjesta istaknu bijele vrpce, a na kuće bijele plahte. To je, po mnogima, bio uvod u ono što će se događati idućih godina na teritoriju općine Prijedora kada je riječ o uhićenjima, zarobljeništvu, odvođenju u logore, ubojstvima.

Sudbin Musić iz Prijedora preživio je logor Trnopolje i ono što se događalo tih godina na području ove općine. Njegov otac nije. Kaže također da se stvara pogrešna slika o tome da je sve počelo na ovaj dan.

"Da bijela vrpca ne postane Facebook-event"

“U nekim presudama se navodi da je do tog datuma u Prijedoru ubijeno preko 800 ljudi. Zato je opasno da se na taj način relativiziraju stvari. Iako se Dan bijelih vrpca obilježava godinama, ne mijenja se ništa, povratnicima je sve teže i ja ne vidim da to vodi igdje osim na početak, a to je kultiviranje tuge i traume bez efekata na našu stvarnost i realnost. Ja se upravo bojim da Bijela traka ne postane neki Facebook-event ili nešto slično. Jer prošle godine smo imali najmanje Prijedorčana na ovom obilježavanju”, kaže Musić.

Isticanjem bijelih vrpca na rukavima i mirnom šetnjom u više gradova u BiH će biti obilježen Dan bijelih vrpca. Udruženje za društvena istraživanja obilježit će Dan bijelih vrpca i u Brčkom.

“Podsjetit ćemo javnost na zločin koji se događao na području općine Prijedor. Obilježavamo jer građani Brčkog o ovom ne znaju ništa, nisu dovoljno upoznati. Zbog toga ćemo simboličnim stavljanjem bijelih traka na ruku građana, koji to budu htjeli, obilježiti taj dan”, kaže Edvin Čudić iz Udruženja za društvene komunikacije.

Nema spomen-obilježja

Ipak, nakon toliko godina obitelji stradalih prijedorske regije nemaju adekvatno spomen obilježje. Prije nekoliko godina upućen je službeni zahtjev prijedorskim vlastima, ali do danas nema odgovora. Peticiju su predali prije dvije godine, međutim skupština grada Prijedora nikada se nije izjasnila o tome.

“Zadnje dvije godine mi se borimo za spomenik ubijenoj djeci, kojih je ubijeno 102. Ove godine simbolično ćemo napraviti spomenik i pokazati vlastima da je to jedna lekcija iz humanosti i da pružimo ovim činom nadu roditeljima ubijene djece koji i danas traže njihove posmrtne ostatke”, kaže Dražena Lepir iz udruženja “Jer me se tiče”, koje je pokrenulo inicijativu za obilježavanje ovog dana, podsjećajući da su 2012. godine gradske vlasti zabranile okupljanje u Prijedoru na današnji dan. “I tada je počela inicijativa `Jer me se tiče` i četiri godine se okupljamo. Ove godine imamo i dodatni razlog, a to je da odgovorni u Kozarskom vjesniku, gradskim dnevnim novinama, nisu dozvolili objavljivanje spomena za ubijenu djecu Prijedora”, kaže Dražena Lepir.

Pavić: “Ne dajem izjave povodom toga”

Dok se čeka odluka gradske skupštine, koja jedina može zahtjev za izgradnjom spomenika odbiti ili prihvatiti, gradonačelnik Prijedora Marko Pavić ranije je rekao da generalno nije protiv izgradnje obilježja, ali da o tome jedino može odlučiti gradska skupština. Ipak, na naše pitanje da prokomentira zašto je inicijativa još na čekanju, Pavić kaže da ne želi govoriti o tome: “Ne dajem izjave povodom toga, tko se tako nepošteno odnosi prema djeci i prema gradu…, ne dajem izjave.”

Kolumnist magazina “Buka”, novinar Dragan Bursać, kaže da je sramota grada Prijedora i njegovog vodstva zbog čega još nema spomenika za poginule. Na sceni je, kaže, neka vrsta prešutnog zaborava zbog činjenice da ni neki od roditelja te djece više nisu živi: “Grad Prijedor šuti. Ako pogledate većinu službenih medija u RS-u i oni većinom šute, to je gotovo nevidljiv događaj. A to je upravo jedna od najvećih sramota i grada i čelnih ljudi grada Prijedora ali i Republike Srpske.”

Gradska organizacija obitelji poginulih Prijedor obilježila je jučer 24 godine od dana obrane grada. Dan kasnije u istom gradu, na istom mjestu obilježava se Dan bijelih vrpca u znak sjećanja na 3.176 ubijenih civila među kojima je 102 djece. Oko 30 tisuća ljudi s ovih prostora bilo je zarobljeno u logorima u okolini Prijedora tijekom rata 1992. do 1995.