Komedija "Džihad" uzbudila duhove

Bilo je planirano pet izvedaba predstave u prosincu 2014. godine - samo nekoliko dana prije napada na satirični magazin Charlie Hebdo u Parizu i otkrivanja terorističke ćelije u Verviersu u Belgiji. Tada se u javnosti žestoko raspravljalo o belgijskog mladeži koja tajno odlazi u Siriju kako bi se tamo borila na strani takozvane "Islamske države". Predstava "Džihad" je sadržavala sumorne, prijeteće asocijacije.

U ovoj situaciji Saidi je mislio da mora postojati i smiješna strana te pojave, makar ju on tek morao pronaći. Tako je kreirao tri nesretna lika koji bivaju uvučeni u scenu onih koji podržavaju islamiste i tamo se suočavaju s onim štoautor smatra stereotipima ili činjenicama u muslimanskom društvu. Sve je bilo bazirano na njegovom vlastitom životu i životu njegovih prijatelja.

Naslov komada "Džihad" je iritirao. "Ljudi su bili uplašeni jer nisu znali što znači džihad", prisjeća se Saidi sa smješkom. "A kada sam medijima rekao da je to komedija onda je postalo još gore. Njihova reakcija je bila: 'Komedija? Jesi li ti lud?'."

Za Lucilu Poulain, PR-menadžericu, to je bilo teško vrijeme: "Novinari nisu željeli čuti ništa o tome. Oni su se protivili čak da stave "Džihad" u svoju agendu", prisjeća se ona. Ona je dobila gomilu optužujućih mailova i poziva. "Kako možemo u ovakvim vremenima nazvati jedan komad 'Džihad'", pitali su nas. "Smatrali su da smo ludi i opasni." To se promijenilo tek kada su ljudi pogledali komad. Nakon toga su počeli voljeti junake ove predstave: Redu, Elvis-Fana Bena i Ismaela.

Muslimani ismijavaju muslimane

Reda Chebchoubi i Ben Haidou, obojica glumci u predstavi, su prijatelji. Saidi je napravio priču na temelju vlastitih iskustava koja su svi imali na ulicama Bruxellesa. On je s 14 godina zapravo trebao otići u rat u Afganistanu. Bilo je to nešto što je naišlo na veliko odobravanje u njegovom džematu. Ali, on se odupro pritisku. Što se dogodilo s onim koji se nisu uspjeli oduprijeti on ni danas ne zna, kaže Saidi.

Najlošije je pri tome bilo da su javnost i vlada o tome znale, ali one su pustile da mladići odu jer su one u tome vidjele borbu protiv Rusa u tadašnjem Hladnom ratu, kaže Saidi. Dodaje da se i ovdje na početku mislilo da mladi ljudi odlaze u Siriju kako bi se borili protiv predsjednika Assada. "Dozvolilo im se da odu", smatra Saidi.

Saidi doduše sve priča koristeći žargon i pravi viceve, ali njegova poruka je smrtno ozbiljna: muslimani i ostale zajednice se moraju međusobno pomagati kako bi zaštitili svoju djecu i sebe same od terorističkih prijetnji. To je razlog zašto autor pokušava "džihadistima" dati ljudsko lice da bi pokazao kako tri normalne mlade osobe mogu krenuti stranputicom jer ne vide perspektivu.

U predstavi za trojicu prijatelja vrlo brzo u Siriji sve krene naopako i smijeh se pretvori u suze. Ali tu već poruka djeluje, smatra Saidi. "Ako osjećate nešto za tu trojicu, onda možda nije sve prekasno."

Poruka je stigla u sve zajednice. Saidi je dozvolio da skupa s njim nastupi i belgijski reper Badibanga Ndeka sa svojom pjesmom "Na Lingi Yo" (na jednom od kongoanskih jezika: volim te). Badi pjeva o svojoj višerasnoj obitelji i upozorava sve ekstremiste da je ova vrsta ljudi san Martina Luthera Kinga i noćna mora belgijskog političara Barta de Wevera i francuske političarke Marine Le Pen.

Prezir koji Le Penova ima prema radikaliziranoj mladeži bio je motiv za Saida da napiše "Džihad". On je želio da nezadovoljni mladi Belgijanci uvide da nisu sami i da ostali Belgijanci pokušavaju bolje shvatiti tu situaciju.

Sličnosti sa Charlie Hebdo

To mu je pošlo za rukom već početkom mjeseca sa studentima College Notre Dame de Bon Secourse iz belgijskog Binchea. 17-godišnja Amadine Falcicchio kaže da je doduše znala da postoje problemi integracije u Belgiji, ali da ih ona sada može bolje shvatiti. Njezina kolegica iz razreda Emma Innocente je bila vrlo nesigurna treba li pogledati komediju o nečemu tako opasnom kao što je džihad, ali sada smatra da je to dobra ideja. "Nema puno prilika da se o tome govori osim ako se o tome ne govori u medijima. Sada čak možemo o tome govoriti sa smijehom i vicevima."

Učiteljica Caroline Wallez dodaje da ne vjeruje da će "Džihad" pomoći vlastima da odgovore Belgijance od odlaska u Siriju, ali da on u najmanju ruku njezinim učenicima daje podstrek za razmišljanje.

Saidi kaže da su mu majke djece, koja su otišla na ratišta u inozemstvo, zahvalile jer je njihovu djecu predstavio kao ljude, a ne kao monstrume. Chebchoubisova majka se čak popela na scenu i ispričala se u suzama zbog toga što je bila prisiljena odustati od velike ljubavi prema svom sinu. Tek sada, nakon što je vidjela ovaj komad, rekla je, da može sve razumjeti.

Kao i uvijek kada je riječ o osjetljivim religijskim temama postoje kritike, pa tako i u slučaju Saidovog kazališnog komada. On sam ne želi govoriti o prijetnjama koje su on i njegova ekipa primili zbog toga kako su predstavili islam, a u javnim diskusijama stalno dolazi do uspoređivanja sa Charlie Hebdo čije novinare su prije godinu dana ubili islamisti.

"Naravo da nas je strah", kaže PR-menadžerica Poulain, ali Charlie Hebdo je simbol slobode izražavanja. "Mi moramo biti spremni i boriti se za nju."