Komentar: Bez mobitela u klupama – Bundestaga

Njemački parlament, Bundstag je političko središte moći Njemačke. Ovdje se raspravlja, ovdje različite stranke mogu obrazlagati svoje stavove i tražiti podršku... To je teorija.

Realnost kakva se opet i po tko zna koji put vidjela i ovog tjedna je drugačija. U prvim redovima koji još imaju svoj stol su pune spisa na kojima se radi. U redovima iza njih, ako uopće netko tamo sjedi, doduše nema fizičkog stola, ali ima tableta i mobitela. A na njima se tipka, prevrće, twitta i hasha da se sve puši!

Kao da to nije dovoljno da se kritizira, nego ima i druga pošast: čim počne govoriti netko iz drugog političkog tabora, mnogi jednostavno počnu brbljati. Čak i uz razglas, argumenti drugih se jednostavno ne mogu čuti.

Nije samo stvar pristojnosti

Nije li se u predizbornoj kampani svugdje govorilo kako se želi, kao pouka od jačanja populizma, više dijaloga? Kako bi se prevladala polarizacija društva? Pravilna misao! Zastupnici bi tu mogli biti dobar primjer, umjesto da svojim nedostatkom poštovanja plenarnoj dvorani oduzimaju njen smisao.

Slušati što se kaže je važno i iz drugih razloga: sa AfD je u Parlament došla stranka koja si je zadala cilj proširiti granice onoga o čemu se uopće smije govoriti. To se i dogodilo ovog tjedna dok se relativno slobodno i naširoko govorilo o navodnom planu Ujedinjenih naroda da se provede miješanje i razmjena stanovništva, također i u Njemačkoj. Ta glupava terorija zavjere spada među osnovne ideje takozvanog Pokreta za identitet koji je pod paskom i Službe za zaštitu ustavnog poretka. A sad se o tome progovorilo i u Bundestagu. Ima li pitanja? Nitko ništa. Samo jedan mrmljavi, nesigurni predsjedavajući zasjedanja kojeg je ošamutila ta sloboda mišljenja.

Što hoćemo od socijalnih mreža?

I pažnja izvan zgrade parlamenta je popustila. Da li su socijalne mreže pravi lijek protiv toga, o tome se može raspravljati. U svakom slučaju politička transparentnost ne može prije svega počivati na zapisima objavljenima u američkim socijalnim medijima. Već odavno se i na drugoj strani Atlantika povela rasprava o granicama Facebooka, Twittera i čitavog tog društva, u procesu stvaranja mišljenja slobodnog društva.

A tu valja i podsjetiti: izvještavanje iz Parlamenta je i ustavna obaveza javnih medija u Njemačkoj. Televizija je za većinu dobnih skupina još uvijek najvažniji izvor informacija. U pred-digitalnom dobu je uvečer još bilo dugačkih sažetaka rasprava u Parlamentu. Danas jedan kanal (Phoenix javne televizije) prenosi raspravu uživo, ali mnogi po danu jednostavno ne stignu upaliti televiziju. A u večernjim vijestima najčešće ima previše drugih važnih vijesti.

Umjesto toga su na programu talkshows koje sa svojom logikom pojednostavljivanja i zaoštravanja problema već godinama služe kao nadomjestak za pravu debatu. Ali televizijskih kanala ima na bacanje. Prijedlog: Mogli bi se odreći nekog krimića koji se reprizira po tko zna koji put.

Bilo je i ima još uvijek veoma dobrih govora u Bundestagu, čak izuzetnih rasprava. Vrijeme je da oni opet postanu važniji, interno i eksterno. A zastupnici tu trebaju poslužiti kao primjer. Prijedlog predsjednika Bundestaga zabraniti Twitter u Bundestagu zato može i treba biti tek početak.