Beznadna borba
Što je netko više udaljen od izbjegličke drame u Europi, to se bolje može teoretski diskutirati o tome. Ali što ste bliži, to su užasniji detalji. To iskustvo su doživjeli europski šefovi vlada i predstavnici EU-a u Beču. U napuštenom kamionu na rubu austrijske autoceste je u međuvremenu nađeno još više mrtvih nego što se isprva govorilo. Europska komisija je to nazvala jednostavno šokirajući i govori o krijumčarima protiv kojih se treba boriti svim silama. Slično se čulo i od njemačke kancelarke Merkel i njenih ministara. Borba protiv krijumčara ljudima je sasvim na vrhu europskih zadataka, ali uglavnom sve to ostaje na papiru. Ta uvjeravanja prije svega služe da bi se umirila javnost i da se pokaže kako se ipak nešto radi.
Odličan posao sa švercom
Već odavno stručnjaci ukazuju na činjenicu kako je šverc ljudima preuzeo prvo mjesto izvora zarade za kriminalce i postalo unosnije čak i od šverca narkoticima. Tu se prije svega radi o ženama i djeci i u međuvremenu je ova masa izbjeglica postala plijen izrabljivanja kriminalaca. Nasuprot tome su europske institucije, baš kao i vojska i policija zemalja članica - uglavnom bespomoćne.
Na razini Europske unije ta takozvana borba protiv krijumčara se trenutno prije svega odvija na Mediteranu. Tu sudjeluje i njemačka ratna mornarica koja, zajedno s Talijanima i drugima, istražuje njihove rute i mreže. Ali zapravo ne može stvarno djelovati nego iz gomile spašenih tek "upecati" nekoliko počinitelja. Ali to su tek najsitnije ribe: već odavno libijske bande puštaju neiskusne mladiće da upravljaju brodovima koji nemaju nikakve veze sa kriminalnom organizacijom.
Iluzija borbe protiv kriminalaca u Libiji
Dakle, to je iluzija uvjeravati sve nas kako se može pomrsiti račune švercerima u Libiji. Iza toga stoje čitavi klanovi do kojih se uopće ne može doći, jer u toj zemlji nema vlade niti nema mandata UN-a da bi se tamo interveniralo iz inozemstva. A niti jednog niti drugog neće niti biti u doglednoj budućnosti - tu se ne trebamo zavaravati.
Što se tiče novog glavnog puta izbjeglica, dakle onog koji vodi preko istočnog Mediterana i Grčke, krijumčari sjede u Turskoj. Vlada u Ankari bi mogla nešto učiniti protiv njih, kada bi htjela. Ali ne želi jer im te bande s vrata skidaju stotine tisuća izbjeglica koji bi inače ostali u Turskoj.
I naposljetku Balkan, otkuda potječu oni koji povlače konce. Oni koji su kamion smrti poslali na put. Godinama zemlje Balkana organiziranom kriminalu pružaju sigurno utočište. Močvara slabih i korumpiranih vlada, mafijaških struktura u policiji i pravosuđu i slab gospodarski razvoj su pogodovale razvoju bandi koje su već odavno čitavu Europu prekrile svojom mrežom.
Bespomoćna i bezidejna EU
Europska unija je nemoćna naspram ovih struktura. Nedostaju instrumenti kojima bi se bandama stalo na put. Nadležnosti njemačke i austrijske policije prestaju na nacionalnim granicama. Suradnja se doduše poboljšala i to pokazuje rezultate. Tomu svjedoče i brza uhićenja u Mađarskoj vezana uz kamion smrti. No ako se u obzir uzme veličina ovih organizacija i njihova financijska moć, ovi uspjesi djeluju kao kap u moru. Oni koji upravljaju ovim bandama i dalje sigurno sjede u svojim zemljama.
S dosadašnjim budžetom je nemoguće slijediti bande krijumčara a isto tako ih nije moguće ni pobijediti. Europska unija i zemlje članice moraju ili vrlo brzo svoje policije i sigurnosne urede opremiti i organizirati ili odustati od svojih obećanja. No postavlja se jedno drugo pitanje: tko će uopće prenijeti izbjeglice iz Sirije kojima je život u opasnosti do sigurne Europe ako ne krijumčari? Mi već mjesecima promatramo njihove opasne putove i do dan danas nismo pronašli legalnih načina da im omogućimo dolazak u Europu. Kada bi nam to uspjelo, jednim bi udarcem bio uništen poslovni svijet krijumčarskih bandi, bez učešća policije i sigurnosnih službi.