Na koncu su takozvani „ljudi u sivom" izveli prvi preokret tog dana. Izaslanstvo veterana konzervativne stranke je premijerki iznijela neveselu činjenicu kako je većina njene stranke više ne podržava. To je Theresa May znala već odavno, ali je vladala i dalje kao da se je to ništa ne tiče.
Već tjednima se čuje kako bi desno krilo Torijevaca bila spremna glasovati za sporazum kakvog je Theresa May postigla sa Europskom unijom ako istovremeno objavi svoju ostavku. Dugo je oklijevala jer se nije htjela dati otjerati od tvrdolinijaša. Rano uvečer ove srijede je ipak odlučila staviti svoju glavu na panj. Nije vidjela drugog izbora jer nakon silnih poraza u glasovanju i serije ostavki ministara više nije imala niti većinu u parlamentu.
U emocionalnom govoru pred klubom zastupnika konzervativaca je premijerka objavila: „Razumjela sam koje raspoloženje vlada. Znam da postoji želja za novim početkom i promjenom vodstva." Spremna je napustiti svoju dužnost ranije nego što je željela ako onda zastupnici stvore većinu za njen sporazum o Brexitu.
Konačno i lijepe riječi za premijerku
Okupljeni su bili dirnuti gotovo do suza. Kako kažu zastupnici, hvalilo se dostojanstvo May, njen osjećaj za dužnost. Super-Brexitovac Jacob Rees-Mogg je čak hvalio njenu „hrabrost u odlasku". Tako mnogo lijepih riječi za premijerku se već odavno nije moglo čuti od konzervativaca. Pritom se jedva moglo previdjeti oduševljenje zagovornika Brexita jer je time ispaljen i hitac za početak utrke za nasljednika premijerke.
Boris Johnson, Michael Gove, Dominic Raab se već tjednima pripremaju za ovu utrku. Neki od njih su se donedavno još pokazali kao talentirani prevrtljivci. Skupina zagovornika „tvrdog" Brexita i drugi protivnici May su ve dva puta glasovali protiv sporazuma o napuštanju kakvog je postigla premijerka. Ali sad odjednom govore kako se taj sporazum može prihvatiti.
Jacob Rees-Mog na primjer svoj obrat objašnjava riječima kako mu je draže dobiti pola kruha nego nikakav – dakle, sad će glasovati za sporazum. Boris Johnson se priključio tom stavu, baš kao i Ian Duncan Smith i drugi buntovnici. Svi su oni u posljednjim danima i mjesecima psovali sporazum kao „najlošiji koji je ikad postignut", „vazalstvo", kao „prsluk eksploziva atentatora samoubojice" (Boris Johnson) gdje prekidač detonatora ima Europska unija, kao „neprihvatljiv" – i tako dalje. Perspektiva da bi i jedan od tih tvrdolinijaša mogao postati nasljednikom Therese May je dovela do toga da su svi ti drastični izrazi danas zaboravljeni.
Sjeverni Irci su sve srušili
Promatrači su brzo izračunali da čak niti nakon najnovijih izjava o sporazumu Therese May još uvijek neće dostajati za većinu u parlamentu. U drugom glasovanju sredinom ožujka je taj prijedlog odbijen većinom od 75 glasova. Ako sad još 20, 30 tvrdolinijaša ostane kod svog odbijanja onda to još uvijek neće biti dovoljno da bude prihvaćen. Kasno uvečer su onda Unionisti Sjeverne Irske aktivirali svoju bombu u parlamentu: žao im je, ali oni nisu u stanju prihvatiti niti takav prijedlog premijerke. A u tako odlučujućem pitanju o Uniji za Sjevernu Irsku i Veliku Britaniju, oni ne mogu ostati po strani.
Time je sporazum o Brexitu ostao mrtav kao Tutankamon. Osim toga, tako i predsjednik parlamenta koji je već upozorio na besmisao još jednog glasovanja o istom prijedlogu, može sa punim pravom i spriječiti novo glasovanje.
Osam puta „ne"
Ali i snovi Parlamenta kako on može preuzeti izvršne ovlasti i kontrolu o budućnosti Brexita su se pokazali kao iluzija. Zastupnici nisu zakazali u pitanjima procedure jer su i protiv volje vlade uspjeli definirati čak osam mogućnosti budućih odnosa Velike Britanije i Europske unije i dati ih zastupnicima na razmatranje.
Ali parlament je propao zbog vlastitog nejedinstva. Makar je bilo razgovora među zastupnicima neovisno o stranačkoj pripadnosti kako bi se ispitalo što bi bilo prihvatljivo svima, na kraju se pokazalo da to – ne postoji. Niti jedna varijanta nije dobila većinu glasova zastupnika, baš kao što je većina opet odbila i „tvrdi" Brexit bez ikakvog sporazuma. Ukratko, nije se došlo niti koraka bliže odgovoru što zastupnici uopće žele.
Još je najviše glasova dobio prijedlog da Velika Britanija jednostavno ostane u carinskoj uniji sa Europskom unijom. Ali i tu je nedostajalo osam glasova za većinu. Isto tako je odbijeno i takozvano „Norveško rješenje" po kojem bi se, uz plaćanje Bruxellesu onda ostalo unutar zajedničkog tržišta. Nije uspio niti prijedlog o nekom drugačijem zajedničkom tržištu, povlačenje od zahtjeva za prestankom članstva ili raspisivanje novog referenduma.
Ta serija glasovanja je uništila svaku nadu umjerenih zastupnika kako bi parlament umjesto vlade mogao donijeti konačnu odluku o Brexitu. To „glasovanje o smjeru" je bio hitac u prazno.
U Bruxellesu si već moraju čupati kosu jer Britanci još uvijek nisu u stanju reći „što stvarno hoće". Stranke, vlada i javnost je toliko duboko podijeljena da se svaki kompromis čini nemogućim. Velika Britanija je i dalje u slijepoj ulici čime se približava i „tvrdi" Brexit 12. travnja – ako se u posljednji trenutak još ne stvori većina koja bi odgodila Brexit do kraja godine. Ali to onda znači i da bi Velika Britanija sudjelovala na izborima za Europski parlament ovog svibnja.
Što sa Theresom May?
Sudbina ove britanske premijerke bi trebala biti zapečaćena – barem za dogledno vrijeme. Jedva se može i zamisliti da bi joj njena stranka mogla dopustiti otkaz njenog otkaza, čak i kad bi nastavila vladati samo po određenim uvjetima. Predsjednica vlade koja stalno ne dobiva većinu u parlamentu u jednom trenutku mora prestati i pokušavati voditi zemlju.
Zapravo je i inače jedva zamislivo kako i kuda da ide Velika Britanija u ovoj neprekidnoj krizi o Brexitu. Jedina demokratska – i razumna rješenja bi bili novi izbori i/ili drugi referendum. Ali tu Theresa May u kamenoj tvrdoglavosti uvijek iznova kaže „ne".
Nakon ovog još jednog dana punog drame u velikom političkom kazalištu, Britanci stoje na točno istom mjestu kao i dan prije toga. To je neka vrsta mirovanja vrtoglavom brzinom – i izgleda da nitko nema ključ konačno zaustaviti taj vrtuljak.