Deset milijuna eura za njemački genocid?

Odjednom je spomenut konkretan iznos – deset milijuna eura za genocid. Novinske agencije se pozivaju na namibijski list The Namibian koji je citirao predsjednikovog glasnogovornika. A on se pozvao na govor predsjednika Hagea Geingoba s početka lipnja. Tada je namibijski predsjednik rekao da njemačka ponuda za odštetu zbog kolonijalnih zločina u tadašnjoj Njemačkoj Jugozapadnoj Africi nije prihvatljiva. Dodao je da je takva ponuda "uvreda za Namibiju”.

Zaista je takav iznos sramotno nizak, on bi osporio svaku ozbiljnost Njemačke u namjeri da popravi stvari. Deset milijuna eura ne mogu biti rezultat petogodišnjih pregovora koji su vođeni s prekidima. Bitka kod Waterberga u kojoj je njemačka kolonijalna sila slomila ustanak naroda Herero prije 116 godina bila je uvod u masovne zločine nad tim narodom koji su završili u genocidu. Njega je Njemačka priznala kao prvi genocid 20. stoljeća. Mada postoje različiti podaci o detaljima uništavanja naroda Herero kao i o broju žrtava, mada činjenice bivaju ponekad instrumentalizirane, ne može se uljepšavati ni osporiti činjenica da se radi o genocidu.

Moraju uslijediti uspješan završetak razgovora i službena isprika.

„Ne znam odakle te brojke"

Još 2015. je šef njemačkog pregovaračkog tima, demokršćanin Ruprecht Polenz najavio završetak pregovora do isteka tadašnjeg mandata Bundestaga, dakle do 2017. A sada se nagađa da bi se pregovori mogli završiti 2021.

Dogovoreno je da se javnosti ne predočavaju detalji pregovora. A iznos od deset milijuna eura i dalje nije ni potvrđen niti demantiran. Polenz je u izjavi za Deutsche Welle samo rekao: „Ne znam odakle te brojke." Dobro obaviješteni izvori navode da će predloženi iznos biti daleko veći i da će biti usmjeren na zdravstvo, školstvo i infrastrukturu. I to po mogućnosti u dijelu zemlje koji je tada bio najviše pogođen. Tek na kraju bi uslijedila službena isprika i molba za oprost. Najbolje bi bilo da sve to izgovori njemački predsjednik u Namibiji. Naravno, ljudi u Namibiji bi morali prihvatiti tu ispriku.

Oni će između ostalog njemačke namjere mjeriti i po konkretnoj sumi koju su Nijemci spremni uložiti. Tu ne pomaže ni činjenica da Namibija u Africi dobiva najviše njemačke razvojne pomoći po glavi stanovniku, te da je od stjecanja neovisnosti 1990. u zemlju upućeno preko milijardu eura pomoći.

Njemačka mora objasniti

Njemačka je došla u situaciju da mora objašnjavati otkud takvi iznosi, a namibijski predsjednik Geingob znat će to politički iskoristiti. Njemačka strana izbjegava po svaku cijenu pravno obvezujuće izraze kao što su „reparacije" ili „odšteta" – na engleskom reparations – govoreći radije o „zacjeljenju rana zajedničke povijesti".To onda ljuti namibijsku stranu. Njoj je važno upravo to – materijalna odšteta koja mora biti daleko veća od deset milijuna eura. Tako će i biti. To je vjerojatno jasno i njemačkoj vladi i njemačkim pregovaračima.