Komentar: Donosi li pobjeda u Mosulu doista i mir?

Devet mjeseci trajala je krvava, okrutna bitka za Mosul. Konačno je takozvana „Islamska država" postala prošlost i u  drugom po veličini iračkom gradu. Džihadisti su ostali bez uporišta koje ima i izuzetnu simboličku vrijednost: upravo tamo je prije gotovo četiri godine Abu Bakr al Bagdadi proglasio osnutak kalifata – u džamiji Al Nuri koju je sam IS nedavno uništio. Ovdje se stvorio mit o nepobjedivosti "IS-a" nakon što je nekoliko stotina njihovih boraca 2014. natjeralo u bijeg iračku vojsku.

Poraz IS-a i njegovo protjerivanje iz Mosula bi mogao biti razlog za slavlje – kad bi život ljudi u Mosulu konačno postao bolji, kad bi bila već pripremljena obnova grada koji je velikim dijelom uništen i kad bi svi tamo sada mogli živjeti sigurnije. Ništa od toga nije slučaj. I to ne samo zato jer će teroristi "IS-a" i dalje provoditi bombaške napade na tamošnjim tržnicama, nego i zato jer nitko ne zna kako i tko će preuzeti vlast u gradu kojeg je "IS" morao predati.

Opet sve po starom?

Jedino što raznolike snage koalicije drži zajedno jest njeno neprijateljstvo prema "Islamskoj državi". Sad, kad ih u Mosulu više nema, lako mogu izbiti stare borbe za prevlast. U i oko Mosula je tu iračka vojska, policija, antiterorističke jedinice (u kojima dominiraju šiti, baš kao i u vladi u Bagdadu), takozvana milicija narodne mobilizacije (u kojoj također dominiraju šiti, neke od milicija su tijesno povezane i s Iranom), onda su tu i milicije sunitskih plemena i na koncu dvije frakcije kurdskih boraca.

Svaka od tih skupina ima vlastitih ambicija. Na primjer Kurdi već 25. rujna pripremaju referendum o neovisnosti autonomne regije Kurdistan. Ili pak šitske milicije među kojima će biti i takvih koji neće htjeti vratiti oružje u demobilizaciji koja je bila planirana nakon pobjede u Mosulu.

Neprestano krvoproliće koje traje između Eufrata i Tigrisa je posljedica otvorenih računa između svih tih skupina, a još se  više podgrijava vjerskim sukobom između šitskih i sunitskih muslimana. To se odvija u žarištu regionalnog rivaliteta Saudijske Arabije, Turske i Irana – a tu su umiješane i velesile Rusija i SAD. No i tu treba podsjetiti kako je borba protiv "IS" zapravo tek posljedica američkog napada na Irak 2003. koji je bio protivan svim međunarodnim propisima.

Iračke snage su u svakom slučaju krvavo platile oslobađanje Mosula. Zato će tražiti nagradu u obliku političkog utjecaja ili barem financijsku korist u procesu obnove. Ali najveću cijenu su platili stanovnici Mosula: na tisuće civila je ubijeno, 900.000 je pobjeglo iz grada. Sunitski stanovnici Mosula živi u strahu i od terorista IS i od snaga koalicije. Jer humanitarne organizacije optužuju i saveznike za počinjene ratne zločine.

Tko će to platiti?

Istočni dio Mosula je već ranije oslobođen, ali tamo se već širi srdžba i nezadovoljstvo. Čak i nakon šest mjeseci još mnogi nemaju struje, a pitka voda i dalje se dovozi kamionima UN-a. Uz veliko slavlje su otvorene neke škole, ali učiteljima ne stižu njihove plaće. Baš kao Mosul, tako su i gradovi Ramadi, Faludža i Tikrit nakon oslobođenja od "IS" još uvijek u ruševinama.

Još jednom se svjetska zajednica ne može priuštiti samo organizirati rat, ali ne i mir. Za obnovu Mosula će biti potrebno mnogo, veoma mnogo novca međunarodnih donatora. Taj novac je dobro uložen. Jer on bi mogao raspršiti osjećaj mnogih iračkih sunita da ih se u ovom Iraku zapostavlja. Upravo to je zapravo i omogućio uspon IS-a. Ali prije svega, sad ne smiju izbiti nove svađe i borbe oko prevlasti u Mosulu.