Francuska se predala desnim zavodnicima
Uspon Nacionalne Fronte (Front National) u Francuskoj kao da je iz nekog priručnika. Sasvim po devizi: kako jednu desno ekstremnu stranku učiniti društveno prihvatljivom? Prvo mjesto na regionalnim izborima je majstorija stranačke šefice Marine Le Pen. Nesmetano poslužiti nelagodu birača, ublažiti retoriku taman toliko da je nitko ne može pravno goniti, organizirati da se na skupovima maše s puno zastava i javno za sebe reklamirati etiketu jedinog pravog patriota.
Povratak desnih ekstremista u Europi
Uvijek treba biti oprezan s povijesnim usporedbama. Ali, obzirom na njemačku povijest ipak se dobiju grčevi u trbuhu. Je li Front National i jesu li Kaczynski-nacionalisti, koji su upravo osvojili vlast u Poljskoj, slično opasni kao njemački fašisti u 30-im godinama prošlog stoljeća? Izgleda da nisu, ali mogli bi potencijalno biti. Obrasci su previše slični: izoliranje jedne društvene skupine, ksenofobija, nacionalizam kao vezivo.
U Francuskoj su muslimani proglašeni društvenim žrtvenim jarcima, koji ugrožavaju identitet „pravih Francuza“ i protiv kojih se mora boriti. Za sada je to tako užasno slično. Ne smije se pasti na trikove Marine Le Pen, ona nije demokratkinja, njezina stranka nije bezazlena, već iznimno opasna. I njezin jedini cilj je vlast u Francuskoj.
Što tjera Francuze u politički suicid?
Iz jednog se ugla gledanja može shvatiti frustraciju francuskih birača. Do sada najjače stranke, socijalisti i republikanci, udaljili su se od naroda i zbog beskonačnog niza skandala postali su nevjerodostojni. Postoji stvarna potreba za promjenom, koju pojačava nesposobnost Francoisa Hollandea da pogura gospodarski rast i obuzda nezaposlenost. Veliki dio birača Marine Le Pen su gubitnici francuskog društva i ona tvrdi da upravo njima daje glas.
Pritom je gospodarski program Front National čista besmislica, a stranačka obećanja neostvariva. Zatvaranje granica prema susjedima i izlazak iz EU-a neće proizvesti konjunkturni rast. Francuska koja se zatvara i njeguje jučerašnje ideje nacionalnog identiteta, niti će privući investitore, a niti će postati velika izvoznik. A francuski seljaci će se začuditi kad odjednom ne bude subvencija iz Bruxellesa na koje su se navikli proteklih desetljeća.
Niti će Front National povisiti izdašna socijalna davanja, niti će u okoštalim gospodarskim strukturama moći stvoriti radna mjesta za sve Francuze. Marine Le Pen neće moći pomoći niti njezin prijatelj Vladimir Putin. Za Europsku uniju bi Fracuska kojom vladaju ekstremni desničari bila kraj: Njemačka i nekoliko susjednih zemalja morali bi se na koncu povući u ono što bi bilo mala jezgra Europe.
Regionalni izbori kao opomena
Marine Le Pen ima jedan cilj, a to je Elizejska palača. Ali put do tamo je još dug i vjerojatno će se 2017. dovoljno birača okupiti iza kandidata republikanaca, kako bi spriječili njezin trijumf. Ishod regionalnih izbora je opomena: Francuzi su postali slabi na desno ekstremne zavodnike i nisu im jasne posljedice njihove odluke. Kao da ih privlači taj aspekt štakorstva, ono nešto lagano zloglasno. Osim toga ovdje je na djelu ponovno utopija: ideja budućnosti kao one zlatne prošlosti u kojoj su francuski muškarci bili ponosni, žene lijepe, a svi zajedno imućni. Uz to se pjeva Marseljezu, na vjetru vijore plavo-bijelo-crvene zastave.
To je nestvarna idila za kojom čeznu građani koje je preopteretilo moderno doba. A stranke poput Front National bude takve emocije i igraju se s njima. Da, već smo to jednom vidjeli. I da, to je iznimno tjeskobno. Nadamo se da će se Francuzi u idućih 18 mjeseci sjetiti da su oni zapravo razborita nacija.