Uspjeli su. Konačno. Mrtvi umorni. 135 dana nakon parlamentarnih izbora za Bundestag postignut je koalicijski sporazum i to nakon pregovora koji su se činili beskonačnima. Ali nakon velikog pregovaranja slijedi velika strepnja. U idućim tjednima je ugovor praktički samo pismo dobrih namjera. Jer priča još nije gotova.
Ali Njemačka se u svakom slučaju barem približila formiranju vlade. Koliko je to važno pokazuje kancelarkin raspored za četvrtak: u podne ona prima predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, u večernjim satima predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera. Europa čeka na Njemačku, tu jaku snagu u Uniji - uz Francusku Emmanuela Macrona. I čeka već dugo. Vremenski okvir za reforme u EU-u, koje se tematizira i u koalicijskom ugovoru, već se smanjio.
Manjak povjerenja
Europa je jedna od središnjih tema, ako ne i samo težište ovog koalicijskog ugovor, ovisno o tome kako se gleda na njega. Sastavni dio su i pitanja vezana uz vanjsku politiku, pitanja koja se načelo neposredno prije ulaska u ciljnu ravninu. Što se tiče unutarnje politike, za sada se ne nazire neki glavni, ključni pojam ili moto koalicije. Pojam "domovina" koji se pojavio u imenu Ministarstva unutarnjih poslova (u Bavarskoj on postoji već odavno) je vrijedan pozornosti obzirom na (ne samo) populistički obojenu raspravu o identitetu i globalizaciji koja se vodi i u Njemačkoj.
Obujam i detaljnost sporazuma, koji obuhvaća 177 stranica, pokazuje regulatornu savjesnost, ali i nedostatak povjerenja između partnera. Bundestag će tako dobiti debelu knjigu za odrađivanje posla u preostale tri i pol godine mandata. Impulsi dolaze s vrha tri stranke u koaliciji, ne primarno od zastupnika.
Pa ipak - sporazum ne vrijedi ništa dok ga ne ‚blagoslovi‘ stranačka baza SPD-a. 2013. godine to nije bio problem - više od tri četvrtine članova SPD-a glasalo je za tadašnji sporazum. 2018. godine će to biti drugačije. Na stranačkom kongresu je samo oko 56% članova dalo svoj glas za vođenje pregovora s Unijom CDU/CSU. I protivnici nove „velike koalicije", prije svih mladež SPD-a odavno se bore za to da 464.000 članova glasa protiv nove koalicije, a od toga je samo u posljednjih nekoliko tjedana u stranku ušlo više od 24.000 novih članova.
Ali raspodjela ministarstava, koja je procurila u javnost, pokazuje s kolikom tvrdokornošću su se socijaldemokrati borili u posljednjoj noći pregovora. Iznenađuje koja bi ministarstva trebala pripasti SPD-u. Više od toga SPD stvarno nije mogao postići. Prije svega upada u oči da bi „crvenima" (SPD-u) trebalo pripasti Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo financija. Do sada su resori koji se međusobno „kontroliraju" bili većinom u rukama različitih stranaka.
Nezadovoljstvo Angelom Merkel
Neizvjesnost je i dalje prisutna zbog odluke članstva SPD-a. Ali na sličan način uzbudljivo će biti i na strani Unije. Jer uspjeh jedne strane u pregovorima znači da je druga strana popustila. Angela Merkel, šefica CDU-a, u utorak je ujutro, kada je posljednji put došla na pregovore, govorila o "bolnim kompromisima" koje treba napraviti. Rezultati pregovora sada pokazuju što je time mislila. Merkel će taj bol morati objasniti svojoj stranačkoj bazi. Članovi CDU-a doduše ne moraju odlučivati o koaliciji, a neće biti ni stranačkog kongresa. No unutarstranačko gunđanje na račun predsjednice neće se utišati.
Dobro je da se približava formiranje koalicije. Njemačka u međuvremenu funkcionira predugo (već 135 dana) s tehničkom vladom, a to znači s vladom koja je samo ograničeno sposobna djelovati. No, i pored svog olakšanja u ovom trenutku: posljednje prepreke će pasti tek u ožujku. Bilo bi i vrijeme.