Dugo je trebalo dok Njemačka nije konačno prihvatila činjenicu kako je useljenička zemlja. Mnogi i dalje odbijaju shvatiti kako to nije samo veće kulturno bogatstvo kad ljudi iz čitavog svijeta žele živjeti i raditi u Njemačkoj. Obzirom na demografski razvoj, građani najveće gospodarske sile Europe naime neće moći održati svoj životni standard bez radne snage i stručnosti ljudi iz drugih zemalja.
Danas, 74 godine nakon što je oslobođen koncentracioni logor Auschwitz je dobra prilika razmisliti, što znači doseliti u Njemačku, tu željeti živjeti ili čak željeti uzeti njemačko državljanstvo. To je dobar dan da si predočimo, zašto je prihvaćanje želje biti useljenička zemlja povezano i sa jasnim i čvrstim pravilima. I da postoji jedno njemačko samorazumijevanje koje nikad i nigdje ne može biti na raspravi i kod kojeg ne može biti nikakvih kompromisa.
Ta povijest Njemačke nikad neće završiti
Njemačka snosi odgovornost za ubojstvo najmanje šest milijuna Židova. Ona snosi odgovornost za smrt i patnju još mnogo milijuna ljudi u Europi i izvan nje. Ova povijest Njemačke nikad neće biti završena, nikad ne može biti zaboravljena, mora i dalje živjeti u danima sjećanja kao što je danas.
Pogled unazad ne smije stati na užasima prošlosti. Mora biti usmjerena na budućnost i uvijek iznova se mora postaviti pitanje: što moramo učiniti, mi sada i ovdje, da se suočimo sa tom osobitom odgovornošću? Baš zato je polako umiru i posljednji preživjeli, baš kao i posljednji počinitelji, moramo naći druge putove objasniti tu odgovornost mladim ljudima, budućim biračicama i biračima i onima koji će u budućnosti tu donositi političke odluke. Što dalje nacistička vladavina odmiče u prošlost, to je teže održati u životu važnost to shvatiti. To je u prirodi same stvari.
Preko svih stranačkih podjela
Zato je važno i ispravno o tome poučavati u školama, voditi učenike u neki od tih koncentracionih logora, ali trebaju vidjeti i bojište na primjer Verduna. Važno je i dobro je što su političari bez obzira na stranačku pripadnost zajedno u odluci dosljedno boriti se protiv mržnje prema Židovima i antisemitizma.
Isto tako važno je i svim onim ljudima čiji preci još nisu živjeli u Njemačkoj za vrijeme najmračnijeg doba njene prošlosti, objasniti kako svi mi koji danas živimo u Njemačkoj moramo biti spremni preuzeti tu odgovornost. Zato jer ona nema ništa sa individualnom krivicom, nego sa samorazumijevanjem Savezne Republike Njemačke. I ta jasnoća spada u današnji dan.