Komentar: Nepomirljivi stavovi u Minsku

Očekivanja od susreta u Minsku ruskog predsjednika Vladimira Putina s njegovim kolegom po funkciji iz Ukrajine, Petrom Porošenkom (naslovna fotografija) nisu bila previsoka. Razlog tome nije samo što su borbe na jugoistoku Ukrajine posljednjih dana postale još žešće. I Rusija je još više potakla sukob. Ona je poslala navodni humanitarni konvoj u Lugansk bez suglasnosti Ukrajine. Ruske specijalne postrojbe padobranaca su prešle granicu prema Ukrajini, navodno slučajno.

Ali prije svega su očekivanja bila skromna jer je ovaj oružani sukob utemeljen na dijametralno suprotnom svijetonazoru Rusije i Ukrajine. Sukob je izbio zbog planiranog sporazuma o suradnji Ukrajine s Europskom unijom. Putin je i u Minsku još jednom izložio moguće ekonomske gubitke za Rusiju zbog takvog sporazuma Ukrajine. Ali u osnovi, u igri je više od toga. Gotovo 25 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza se tu radi o temeljnim pitanjima unutarnje i vanjske politike na prostoru bivšeg SSSR-a.

Utoliko to zapravo nije kriza u Ukrajini, nego zapravo najveći sigurnosno politički izazov Europe u 21. stoljeću. A trenutna, fundamentalna nepomirljivost tri različita gledišta, ruskog, ukrajinskog i onog Europske unije, niti ne ostavljaju nade za nekakvo brzo rješenje.

Borbe će se nastaviti

Zato i službena priopćenja koja su se čula nakon susreta u Minsku treba uzeti sa velikom dozom opreza. Navodna podrška Putina za plan koji bi vodio prekidu borbi i koji je najavio predsjednik Porošenko nije mnogo više od obične diplomatske floskule. Predsjednik Putin je pri tome još jednom ponovio kako je to unutarnja stvar Ukrajine. Ona mora početi pregovarati direktno sa separatistima, što Kijev odlučno odbija. Zapravo taj ishod znači da će borbe biti nastavljene.

Zapravo se može reći kako je ukrajinska strategija vojno poraziti separatiste bombardiranjem Donjecka i Luganska, neodgovorna i uzrokuje žrtve među civilnim stanovništvom. Takvom politikom se ne može postići političko i društveno pomirenje na istoku Ukrajine. Bilo bi mnogo važnije kad bi ukrajinske snage mogle opet preuzeti nadzor nad granicom prema Rusiji, jer od tamo uvijek iznova stižu novi borci i oružje. Europska unija bi mogla podsjetiti vodstvo u Kijevu na taj cilj i podržati poboljšanje zaštite granice Ukrajine. Čak i predsjednik Putin se u razgovoru složio s tim pitanjem. Tu spremnost treba staviti na kušnju, što je prije moguće.

Nada u sporu oko plina

Ipak, susret u Minsku je donio i jedan konkretan rezultat: razgovori o sporu oko plina između Rusije i Ukrajine, nakon što su stavljeni na led još u lipnju, trebali bi se nastaviti 6. rujna uz prisustvo europskog povjerenika za energetiku Oettingera. To je dobra odluka, jer ako se ovdje do jeseni ne postigne suglasnost onda prijeti nova bojišnica u ovom neobjavljenom ratu između Ukrajine i Rusije.

A posljedice tu neće osjećati samo Ukrajina, nego i europske zemlje bi mogle biti uvučene u sukob i povremene prekide u plinovodima koji kroz Ukrajinu ruski plin vode u Europu.