Nećemo uspjeti!
Nećemo uspjeti zato što ne znamo što želimo postići. Želimo li samo zbrinuti te ljude ili ih odmah i integrirati?
Zato što ne znamo kada možemo reći: mi smo uspjeli. Nakon više od 25 godina od ujedinjenja (Njemačke - op. red.) još uvijek previše Nijemaca kažu da nismo zaista ujedinjeni.
Nećemo uspjeti zato što zadatak shvaćamo samo tehnički, umjesto kulturološki - to znači, morali bismo naučiti prihvatiti razlike. Umjesto toga vjerujemo da će izbjeglice riješiti naš demografski problem.
Od izbjeglica pravimo doseljenike
Nećemo uspjeti jer ne shvaćamo da su doseljenici u prosjeku konzervativniji i religiozniji od našeg modernog društva.
Jer ni ne slutimo kakvi su napori potrebni da bi se oni, koji dolaze iz druge kulture, uopće ovdje osjećali kao kod kuće.
Zato što mi doduše imamo lijepu riječ kao što je „domovina“ (Heimat) - ali doseljenici rijetko imaju osjećaj da bi ovo mogla biti i njihova domovina - jezično, kulturološki i politički.
Jer mi nismo useljenička zemlja, to znači da mislimo kako s ljudima koji ovamo dolaze moramo postupati ne racionalno, već često emocionalno.
I zato jer ne biramo useljenike, već samo prihvaćamo
Nećemo uspjeti zato što nemamo dobar odnos prema vlastitoj naciji - i zbog toga nemamo niti komuniciramo prema vani stabilnu pozitivnu sliku o nama samima. Drugačije rečeno: mi nemamo „lajtkulturu“ jer imamo rastrgan doživljaj domovine.
Neće uspjeti jer unatoč svim naklapanjima nismo spremni postati šarolika republika kako to naš savezni predsjednik ponekad zanosno opisuje.
Jer je integracija zadatak stoljeća koji će trajati više od tri generacije i mi zatvaramo oči pred ovim izazovom.
Jer brojni doseljenici iz Sirije ili Afganistana neće uspjeti prilagoditi, jer nisu dorasli izazovima Njemačke, visoko industrijalizirane zemlje, nisu dorasli njezinim zahtjevima i njenom tempu.
Jer brojni useljenici mjereno našim mjerilima ne mogu i ne znaju dovoljno.
Neće uspjeti jer "uspjet ćemo" u najboljem slučaju predstavlja frazu koja samo kaže: ja sam optimističan!
Jer temeljna njemačka karakteristika nije optimizam, već prije njemački strah.
I: zato što ćemo jednoga dana reći da smo uspjeli – pa i ako ne budem uspjeli.