Odlazak čuvara britanske demokracije

John Bercow je pravi fakin. Ponekad se upuštao u beskrajne rasprave, ali je bio više od predsjednika parlamenta koji samo vodi sjednice i ograničava uvrede. On sam se u oproštajnoj izjavi nazvao "zaštitnikom skromnih zastupnika", koji nije dopuštao da alfa-mužjaci iz vlade gaze prava parlamentaraca. Donji dom britanskog parlamenta mora mu biti zahvalan. Ali, čak i kod pohvala "speakeru" i njegovom načinu vođenja parlamenta pokazuje se koliko je u međuvremenunepremostiv jaz u britanskoj politici.

Dok su oporba i umjereni torijevci toplim riječima govorili o Johnu Bercowu koji krajem listopada napušta tu funkciju, drugi torijevci su prema njemu iskazivali prezir. Oni smatraju da je ovaj predsjednik bio pristran u korist oporbe. A on se prije svega zauzimao za prava parlamentaraca u odnosu na opasnu i nadmoćnu vladu.

Napad na parlamentarizam

Desni konzervativci su mu se htjeli osvetiti i napustiti tradiciju da se predsjedniku parlamenta u njegovom izbornom okrugu ne kandidira protukandidat. John Bercow je svojim povlačenjem preduhitrio demontažu koju mu je spremala vlastita stranka. Borba za utjecaj između vlade i parlamenta u međuvremenu je toliko ogorčena da su pristaše Borisa Johnsona spremne bezobzirno prekršiti i posljednje običaje ophođenja u časnom Domu kako bi premijeru utabaliput za njegov Brexit.

"Mi slabimo parlament i time sebi nanosimo štetu", poručio je predsjednik zastupnicima prije nego što su krenuli na petotjednu stanku koju im je nametnuo predsjednik vlade. Ali onaj kojega se to upozorenje najviše tiče u svojoj oholosti se pravi gluh. Boris Johnson bi radije vladao tako da mu se parlament ne miješa u posao po uzoru na alfa-mužjake u Turskoj, Rusiji ili drugdje.

Propagandni pohod protiv zastupnika

"Izdajice volje naroda" stoji na prosvjednim plakatima koji već tjednima vise u Westminsteru. Perfidni izbor riječi potječe iz desnih masovnih medija koji u suradnji sa šefom vlade građane uvjeravaju da je parlament beskorisna brbljaonica gdje se samo trati vrijeme umjesto da se provede volja naroda o brzom i što je moguće tvrđem Brexitu. Omalovažavanje zastupnika nazivajući ih slabićima, maloumnicima i oklijevalima u međuvremenu pripada u uobičajeni rječnik Borisa Johnsona.

On time napada temelje parlamentarne demokracije. Narodni zastupnici nisu samo obični izvršitelji volje većine u svojim izbornim okruzima. Oni imaju obvezu služiti građanima i općem dobru kako najbolje znaju i umiju. Čak i kad bi u Nottinghamu većina glasovala za to da svi skoče iz zrakoplova, zadaća njihovog zastupnika je objasniti građanima da u zrakoplovu nema padobrana. A ako bi oni i dalje htjeli skočiti, njegova zadaća je spriječiti ih u tomu.

To su zastupnici u Donjem domu htjeli spriječiti u posljednjem trenutku novim zakonom protiv tvrdog Brexita. Mnogi od njih su zacijelo i sami potcijenili težinu izlaska iz Europske unije kad su prije više od dvije godine glasovali za Brexit. U međuvremenu se taj naum pokazao kao jaki politički otrov koji britansku politiku iznutra razara. A zbog njihovih nastojanja da spriječe gospodarski i politički pad u provaliju, parlamentarce se izvrgava ruglu. U međuvremenu su uvrede i prijetnje smrću na društvenim mrežama postale svakodnevica.

Domovina demokracije samu sebe demontira

Velika Britanija je uvijek bila ponosna na starost svojih institucija, svoje tradicije i djelomice neobična pravila. Ugled domovine nepokolebljive demokracije bio je dio britanskog imidža, dio njihovog političkog imidža u inozemstvu. Ali, s početkom krize oko Brexita Britanci su najprije izgubili dobar glas da se vode razumom i da su pragmatični. Sad se susjedi zgražaju nad tim kako vlada u Londonu paralizira vlastite demokratske institucije, šteti njihovom ugledu i otežava njihovo funkcioniranje.

Zastupnici u Donjem domu sada moraju na prisilni odmor i ne mogu učiniti ništa do nekoliko dana prije zakazanog datuma Brexita. Oni su sve učinili kao bi Borisu Johnsonu svezali ruke. Ali, hoće li novi zakon protiv neorganiziranog Brexita biti dovoljno jak da spriječi premijera, to nije sigurno. Parlament je prije svega nemoćan protiv želje da ga se gurne u zapećak. Idućih tjedana premijer u Londonu može činiti što hoće jer nema demokratskog nadzora. A to je upravo kod ovog predsjednika vlade, koji se nalazi u razaračkom pohodu, vrlo opasno stanje.