Orban ostaje na čelu istočnog otpora Europskoj uniji

Što je zajedničko Angeli Merkel i Viktoru Orbanu? Samo jedno: oboje pred sobom imaju četvrti premijerski mandat - ali to je i jedinio što ih spaja. Osim što su politički na potpuno suprotnim pozicijama, Orban je u bitnoj prednosti pred Merkelicom: on može vladati bez mrskih obzira prema nekom koalicijskom partneru. Merkelica mu potajno vjerojatno zavidi.

Ali zapravo ga se mora bojati. Jer Orbanova Mađarska je model raspada liberalnih vrijednosti u Europi nakon 1945. To je demokratski legitimirani jednostranački sustav, smješten negdje između demokracije sa svim njezinim nedostacima i vladavine jednog Vladimira Putina i Recepa Tayipa  Erdogana. Jedna „neliberalna demokracija", kako je Orban i zove.

Politička zvijezda istoka

Taj "orbanizam" djeluje i izvan granica njegove relativno malene države od desetak milijuna stanovnika. Vladajuća stranka u Poljskoj (PiS) kopira svog duhovnog brata i političkog blizanca koliko god može, tu su i Češka i Slovačka koje otvoreno simpatiziraju s rustikalnom preobrazbom države. Sve četiri zemlje čine Višegradsku skupinu i smatraju se pokretom otpora protiv Bruxellesa kojega optužuju da im nameće što moraju raditi.

Jaroslav Kaczynski se još 2016. oduševljavao Orbanom i govorio kako Poljaci „uče od njega." Teško da izbori u nekoj drugoj maloj zemlji EU-a u novijoj europskoj prošlosti mogu imati tako dalekosežne posljedice za odnos između istoka i zapada Europe. Orbanove borbene najave to i potvrđuju. 2018. će biti „godina velikih bitaka", rekao je. A sad je taj 54-godišnjak i pozvan da predvodi nove napade na Bruxelles.

Najveći izazov od proširenja EU

Djelomično babilonsko nerazumijevanje između starih i novih članica EU-a je duboko zaglavilo. Iz perspektive Istoka, mulitikuluturni duh na Zapadu ne mogu niti razumjeti, a kamoli prihvatiti. Iz perspektive Zapada, Orbanova stranka Fidesz i PiS Kaczynskog su tek desničarski populisti i nepristojni, nezahvalni profiteri Europske unije. A što se ide dalje, to su i dublji razdori u međusobnoj percepciji.

Potpuno je jasno da je Orban najveći izazov europske obitelji od novog doba koje je započelo njezinim proširenjem na istok. U europskim mjerilima, on je pionir jednostranačke vladavine, a globalno uzevši se svrstava u red novih odmetnika od demokracije kao što su Putin, Trump ili Erdogan. Svi oni su redom prirodni neprijatelji onoga što se desetljećima neosporno smatralo poveznicom ujedinjene Europe: demokracije, slobode mišljenja te medija i pravne države.

Snaga Orbana je slabost EU-a

Orbanov trijumf u vlastitoj zemlji je tako velik jer već godinama i konzervativne stranke u Europskom parlamentu mirno promatraju  demontažu institucija mađarske države. Europski pučani i osobito njezina najveća nacionalna skupina, njemačka Unija, trebaju i glasove eurozastupnika Fidesza pa ne žele riskirati da se u Europskom parlamentu stvori socijaldemokratska većina. Ukratko: europski pučani štite Orbana iz vlastitih kratkoročnih interesa. Stoga i njihove mlake kritike zvuče neuvjerljivo.

Nije nikakvo čudo da si Orbanova stranka može priuštiti luksuz pridobivanja birača bez muke oko nekakvih stranačkih programa. Za nju postoji samo jedan program: „Zaštiti Mađarsku". Drugim riječima, bez ikakvih izbjeglica.

Stara navika: daleko i „opasno" inozemstvo

Ali ipak, ako EU želi prevladati internu krizu, mora nešto i shvatiti. Shvatiti da je nedavna prošlost koje se ljudi još sjećaju na istoku Europe potpuno drugačija nego na zapadu. Sklonost autoritativnim vođama je prisutnija u jednoj Poljskoj, Mađarskoj ili Srbiji jer su im oni dobro poznati iz socijalizma. A ako je taj način upravljanja državom opet postao popularan, onda se to može objasniti gubitkom nacionalnog identiteta do 1989. iz ideoloških razloga. Zato se čini da je sada potrebno nešto nadoknaditi po pitanju patriotizma prije nego što i Istok bude spreman odreći se malo svog identiteta u korist Europe.

A otpor prema izbjeglicama – pogotovo prema muslimanima - može se objasniti pukim neiskustvom u odnosu sa strancima. Netko tko nije odrastao u Münchenu, Kopenhagenu ili Lyonu imat će velikih problema s propisanom političkom korektnošću na Zapadu.

Ali i obrnuti vrijedi: sporazum je sporazum. Mađarska se priključila Europskoj uniji, isto tako i Poljska. To donosi sa sobom obveze; pravila igre su bila poznata. Vrijeme je za posredovanje prije nego što i države zapadnog Balkana postanu članice EU-a. Jer one su redom simpatizeri Orbana i Kaczynskog. Možda se treba ugledati u nogomet: za grubi prekršaj se leti van.