Pravosudna samovolja u Turskoj

Turska već odavno nije više pravna država. No pravi se kao da jest. Umjesto toga vlada samovolja predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegove vlade. To nam jasno pokazuje i presuda protiv Deniza Yücela. Presudom u visini od dvije godine, devet mjeseci i 22 dana zatvora je kažnjen njegov novinarski rad.

Time se Yücel pridružio desecima novinara koji su osuđeni zbog navodne terorističke propagande kao i preko 30.000 ostalih građana Turske koji su izvedeni pred sud zbog uvrede predsjednika. Protiv daljnjih 100.000 se zbog istog razloga vodi istraga.

Slučaj Yücel je jedan od najistaknutijih primjera za to kako Erdoganova vlada ljude i situacije iskorištava prema potrebi, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu.

Instrumentalizirana optužba

Deniza sam srela u listopadu 2016. u postaji IMC TV koja je specijalizirana za vijesti. U tom trenutku još nismo bili svjesni toga kojeg obima će biti napad na slobodu mišljenja. Predsjednik Erdogan je neuspjeli pokušaj puča u srpnju 2016. opisao kao dar s neba i odmah nakon toga krenuo u akciju ušutkivanja svih kritičnih glasova, prije svega u medijima. Naša TV stanica je zatvorena istog dana pod optužbom da ugrožavamo državnu sigurnost. Tog dana je i Deniz Yücel o nama izvještavao za njemački dnevnik Die Welt. Nekoliko mjeseci kasnije smo mi, turski novinari, izvještavali o njemu.

U veljači 2017. je izdan nalog za Denizovo uhićenje zato što je na internetu proučavao hakiranu elektronsku poštu Berata Albayraka, ministra gospodarstva i predsjednikovog zeta. U mailovima se radilo o mutnim vezama između Albayraka i turskih medijskih poduzetnika. Policija je Denizu nakon uhićenja još postavljala pitanja u vezi s ovim materijalom. No kada ga je nakon dva tjedna ispitivao državni odvjetnik, situacija se iznenada drastično promijenila. Hakirani mailovi više nisu zanimali nikog. Odvjetnik se umjesto toga zanimao za Denizove tekstove i intervjue vezane uz Kurde i zabranjenu Kurdsku radničku stranku PKK.

Jasna poruka stranim novinarima

Vladi je upalo u oči da je Deniz važan i poznat novinar u Njemačkoj, s turskom i njemačkom putovnicom. Vlasti su kalkulirale s tim da ga mogu zadržati kao političkog taoca i zamijeniti za sljedbenike Fethullaha Gülena (kojeg turska vlada smatra odgovornim za pokušaj puča) i ostale disidente koji su zaštitu pronašli u Njemačkoj.Erdogan je ovu strategiju potvrdio u jednom intervjuu:"Kada je netko od njih (građanina EU-a ili Njemačke) u našim rukama, nećemo ga isporučiti. Toliko dugo dok sam ja predsjednik". On je Yücela nazvao agentom-teroristom koji je u kontaktu s PKK-om.

Predsjednik Erdogan je još uvijek na položaju. No Deniz Yücel već dugo nije u "njegovim rukama" i Erdogan ga više nikad neće dobiti. Njemačka vlada se izborila za to Yücel u veljači 2018. bude oslobođen iz pritvora i prebačen u Njemačku. Za Erdogana je ovakav razvoj događaja značio nešto poput 0:1. Možda najnovijom presudom želi izjednačiti rezultat. I šalje jasnu poruku stranim medijima i njihovim predstavnicima u Turskoj: novinarstvo se u ovoj zemlji uvijek može tretirati kao zločin, ovisno o potrebama vladajućih.

Banu Güven je turska novinarka i TV voditeljica. Ona redovito piše kolumne za turski program DW-a i video-kolumne za javni servis WDR Cosmo. Za njezino zalaganje za slobodu medija u Turskoj je 2017. u Njemačkoj nagrađena nagradom Henry Nannen za izvanredna novinarske dosege.