Komentar: Približavanje Rusije i Turske - i baš ništa više
Ne, to definitivno nije bio veliki pomak. Vladimir Putin i njegov gost iz Turske, Recep Tayyib Erdogan u Sankt Peterburgu su razgovarali duže od tri sata i ono što je na kraju bio ishod je bilo sve drugo nego spektakularno približavanje. Na konferenciji za novinare su oba predsjednika najavila kraj političkog ledenog doba i nakanu da bilateralne gospodarske odnose ponovo dovedu na razinu kakav je nekada bio.
To nije epohalno, ali je svakako pozitivan ishod čak i iz očišta Europljana. Jer nije u interesu niti EU niti NATO-a da se te dvije zemlje zameću u sukob i vode nekakav gospodarski rat.
Niti blizu kad je riječ o Siriji
Ipak, čak niti najava da će se sve vratiti u normalnost ne može prekriti činjenicu da su razlike u mišljenjima između Moskve i Ankare još uvijek goleme. To je najkasnije postalo jasno nakon što su oba državna čelnika objavila kako su namjerno izostavili uopće spomenuti problem Sirije i kako će o tome u miru raspravljati nakon konferencije za novinare. Zahvaljujući ovom malom triku su predsjednici tako bili pošteđeni pitanja o Siriji i o diktatoru Asadu kojeg Putin podržava, a Erdogan ga želi svrgnuti.
A zapravo je baš ruska vojna intervencija u Siriji bila razlog nedavne eskalacije koja je izbila nakon što je u studenom Turska oborila ruski bombarder. A da se o ključnom problemu Sirije u sada u Sankt Peterburgu nije došlo ni do traga nekakvom približavanju, pokazuje koliko su bili i ostali osjetljivi odnosi te dvije zemlje i njihovih geopolitički ambicioznih vladara.
Eksplozivno je i pitanje Gorskog Karabaha gdje Turci podržavaju njihove rođake i partnere, Azerbajdžane dok je Rusija u vojnom savezu sa njihovim povijesnim prijateljima, Armencima. O tome se na ovoj konferenciji nije rekla niti riječ.
Mnogo dobrih nakana u gospodarstvu
Umjesto toga, oba predsjednika su svu pažnju usmjerili na gospodarstvo. Ali i tu se čulo upadljivo mnogo neobaveznih nakana. Da, Rusija će postepeno ukinuti sankcije, ali kada će točno turski seljaci svoje voće i povrći moći slati na tržnice u Rusiji, to je ostalo nejasno.
Vremenom će, kaže Putin, rijeka ruskih turista (koju je on zaustavio) ponovno krenuti prema Turskoj i biti kao i prije krize, ali kao što je rečeno, za to će trebati vremena. Da, kaže pak Erdogan, plinovod „Turkish Stream“ će biti izgrađen i njim će ruski plin teći prije svega na zapad Turske, ali i u EU. Ali turski državni poglavar nije htio - ili nije mogao tu reći bilo što konkretnije.
Samo u izgradnji prve turske atomske elektrane Akuju gdje su ionako premašeni svi rokovi, izgleda da je bilo nekakvog konkretnog napretka. Ankara je potvrdila namjeru da ovom projektu vrijednom nekoliko milijardi eura „što je prije moguće“ odredi status strateške investicije, što onda na dugi rok omogućava i porezne olakšice.
Rusko-turska gospodarska i politička suradnja će dakle pomalo oživjeti, ali o nekakvom strateškom savezu te dvije zemlje koji bi onda mogao biti izazov i za EU i za čitav Zapad, ne može - barem za sada - biti ni riječi. To isto tako vrijedi i za prijateljstvo Putina i Erdogana, makar je turski predsjednik svog gostoprimca nazvao "dragim prijateljem“. Putin je Erdoganu na to odgovorio tek diplomatskom frazom "poštovani predsjednik“