"Stanje je ozbiljno, ali nema razloga za paniku.“ Tu je rečenicu izrekao Thomas de Maizière. Savezni ministar unutarnjih poslova je to rekao prije tjedan u Hannoveru, kada je u večernjim satima iz sigurnosnih razloga otkazana utakmica nogometnih reprezentacija Njemačke i Nizozemske. Njegove su riječi trebale umiriti javnost i bile su u skladu s de Maizièreom, koji je dugo vremena bio na glasu kao trezven političar. Ali taj je ugled ovaj kršćanski demokrat sam narušio smjelim nastupima u emocionalnoj raspravi o izbjeglicama. A svoje oprezne, promišljene izjave nakon barbarskih atentata u Parizu on je nažalost obezvrijedio drugim, vrlo zbunjujućim primjedbama.
Pokušaj umirenja koji je uznemirio
De Maizière nije htio govoriti o razlozima ekstremno kratkoročne odgode nogometne utakmice, kako javnost ne bi „uznemirio“. Naravno da je time proizveo upravo suprotan učinak, zbog čega je bio predmet brojnih zlobnih komentara. Ali prizemno izrugivanje na društvenim mrežama i komentari „sveznalica“ u novinarskim redakcijama su često samo jeftini refleks. Iza toga stoje ljudi koji, za razliku od de Maizièrea, ne moraju donositi odluke s dalekosežnim posljedicama. Savezni ministar snosi političku odgovornost za sigurnost zemlje. On je nadležan za mnoga različita područja, od sporta do zaštite Ustava. On je trenutno pod jako velikim pritiskom. Sve bi to na umu trebali imati njegovi kritičari. I naravno da bez obzira na sve to vrijedi: ministar policije mora biti uzor, i ne smije širiti iritacije.
Više opreza i sposobnosti uživljavanja nužno je i od strane medija. Logično je i primjereno obzirom na dimenzije tragedije da su atentati već više od tjedan dana tema koja dominira. Ali neki elementi izvještavanja i komentiranja su povod za razmišljanje: na primjer fotografija navodnog vođe atentatora koju se stalno objavljuje, i na kojoj se on smije u kameru. To, naravno nenamjerno, djeluje kao ismijavanje žrtava, njihovih najbližih i zapadnog svijeta općenito. Kad već nema drugih fotografija, a jedine raspoložive potječu iz propagandnih video-snimaka napadača, onda njihova uporaba mora biti prihvatljivo opravdana.
Više pitanja nego odgovora
Nepromišljene izjave političara i naslovi koji siju strah su vjerojatno jedan od uzroka shvatljive doze nesigurnosti građana. Kad najveći njemački tabloid nakon otkaza utakmice u Hannoveru citira iz navodno tajnog izvještaja Službe za zaštitu ustavnog poretka, onda to dobije najveću moguću pozornost. Doza nesigurnosti raste nakon što te i slične vijesti savezna vlada niti demantira niti potvrdi. U međuvremenu se otvoreno špekulira o tome je li uopće bilo konkretnih naznaka oko planiranih napada u Hannoveru. Stručnjaci za teror i mediji pozivaju se na svoje anonimne izvore u sigurnosnim krugovima. Javnost koja želi znati o čemu se radi više ne zna kome vjerovati? Sve to ne utječe na porast stope povjerenja.
Brige i strahove ljudi se mora shvatiti ozbiljno, zato što oni imaju realnu pozadinu: stravične događaje iz Pariza. Ali zbog toga sad odustati od planiranog obilaska berlinskog Reichstaga, kao što to neki čine? Ili vratiti kući učenike koji su na ekskurziji u Francuskoj? Neke reakcije djeluju poprilično pretjerano ili čak histerično. Malo više opuštenosti bi dobro došlo – svima. Ne mora se izazivati sudbinu. A otkaz utakmice tako kratko nakon napada u Parizu i nejasne istražne situacije je shvatljiv potez, bez obzira na sva otvorena pitanja. U međuvremenu vlasti znaju puno više o pozadini napada i mogu bolje procijeniti potencijal aktualne prijetnje. Faza grozničavih, pa i nepromišljenih reakcija trebala bi ostati iza nas. Sad za sve vrijedi: zadržati hladnu glavu! Ili na francuskom: contenance!