Riječ teror potječe iz latinskog i znači strah, odnosno plašiti. Cilj takozvane "Islamske države" i jeste širiti strah i trepet. Stoga se IS s pravom naziva terorističkom organizacijom. Nijemci se plaše te organizacije. Stvarnu prijetnju ne mogu sami procijeniti - moraju se osloniti na političare, stručnjake i medije.
Ono što tako u javnost dopire iz novog dokumenta Europola je:
1. IS ima novu taktiku.
2. Uskoro će doći do napada u Europi.
3. Njihovi borci su već među nama.
Prirodna reakcija na to: strah.
Tu navodnu "novu taktiku" je IS-ovac Abu Mujamed al-Adnani, međutim, objavio još u ljeto 2014. godine. Sažeto je ona glasila: poduzmite napade na "nevjernike" i na Zapadu, svejedno na koga i svejedno s kojim oružjem, ali rado s, po mogućnosti, velikim brojem žrtava. Cilj tih napada je također imenova: Zapad preplaviti terorom tako da se "susjedi budu plašili susjeda". Želimo li to?
Uskoro napad?
Napada je prema toj formuli od tada bilo puno (Bruxelles, Pariz, Nica, Essen, Hannover, Würzburg) i nitko ne može kazati hoće li ih uslijediti još. Vjerojatnoća je velika i vlasti su zbog toga već odavno u najvećoj pripravnosti. U Njemačkoj su nedavno uhićeni potencijalni teroristi, kao i visokorangirani islamisti, a oprez je u čitavoj Europi velik. Dovoljno velik?
Posebno budnim okom tajne službe promatraju džihadiste koji dolaze iz Europe, a koji su se u Njemačku, Francusku ili Belgiju vratili iz Sirije ili Iraka. Dio tih povratnika je frustriran i traumatiziran, dio njih surađuje s vlastima, a treći dio njih bi mogao počiniti napade. Osim toga, u Njemačkoj žive potencijalni napadači koji još nikako nisu ni bili u Iraku ili Siriji.
Sve te opasne faktore, o kojima sada piše Europol, vlasti sada pokušavaju stalno imati na oku. Treba li ih se na to podsjetiti?
Opasna, ali ne i nova saznanja
Ta saznanja su, dakle, još uvijek u istoj mjeri upozoravajuća kao i u protekle dvije godine. Ali nova nisu. Naravno da tajne službe imaju i druga, puno konkretnija saznanja, te primjećuju - kako kažu - tiše ili glasnije "šumove". I naravno da se na osnovu toga donose političke i policijske odluke. Samo: kakve odluke mogu donijeti građani?
Da se sada neće više voziti podzemnom ili tramvajem? Da neće ići na božićne sajmove? Sasvim s pravom ističu nakon napada političari da ne smijemo dopustiti da nam se oduzme naš životni stil, naša sloboda, naše otvoreno društvo, i da moramo nastaviti živjeti sasvim normalno. Tim uvjerenjem se trebamo voditi i po pitanju nekog mogućeg napada.
Naravno da se ljude mora informirati i o terorističkim opasnostima. Samo: Što nam donose uopće spektakularni napisi u medijima?
Imali smo tu situaciju i kratko prije početka europskog prvenstva u nogometu. List Bild je tada citirao iz jednog izvješća Njemačkog ureda za borbu protiv kriminala: "Uspješan napad na momčadi 'križarskih nacija', u koje spada i Njemačka, imao bi pritom posebno simbolično značenje." Nije potrebno biti stručnjak za terorizam da bi se znalo da bi se takav jedan napad IS-u sigurno svidio. No, koju svrhu imaju takva izvještavanja, osim što nam pokvare odlazak u stadion, na Oktoberfest ili na neki božićni sajam?
Stvaranje panike je posao terorista
Jedna državna služba dobije pozornost javnosti i jedan list čitatelje - obje potrebe su legitimne, ali u borbi protiv terorizma je to apsolutno drugorazredno. U protekloj godini je u automobilskim nesrećama diljem Europe smrtno stradalo 170 puta više ljudi nego u terorističkim napadima. A opet se Nijemci najviše plaše napada. Razlog tomu je što se strah stalno potiče, odnosno hrani. Trebali bismo odustati od tog stvaranja panike. To je posao terorista, ne samo naš. Teror znači strah - a mi borbu protiv terorizma valjda želimo pobijediti!