Trump, teleprompter-predsjednik
20. rujna 2017"America first": Pod tim geslom je Donald Trump izabran za 45. američkog predsjednika. Pod Amerikom Trump podrazumijeva Sjedinjene Američke Države, a ne Kanadu, pogotovo ne Meksiko i sve američke države južno od njega. Amerika u Trumpovom svjetonazoru nije samo na prvom mjestu, ona je čak sama na svijetu. Međunarodni ugovori s Trumpovoga gledišta izgledaju kao da su na štetu Amerike. Ujedinjeni narodi kao svjetska organizacija za rješavanje kriza koje se tiču cijeloga svijeta u predizbornoj kampanji su mu služili prije svega kao meta za podsmijeh i kritiku.
To je bilo 2016. U međuvremenu je Trump predsjednik i time državnik - a državnik se ponaša drukčije nego političar u predizbornoj kampanji. Općoj skupštini Ujedinjenih naroda Trump je u New Yorku rekao: "Kao predsjednik Sjedinjenih Država uvijek ću Ameriku stavljati na prvo mjesto. Isto kao što ćete vi, kao šefovi svojih zemalja, uvijek stavljati svoje zemlje na prvo mjesto i to biste trebali činiti." Svi koji vode države su dužni služiti svojim građanima, poručio je Trump.
Državni suverenitet - o njemu je Trump govorio više puta. Jake i neovisne države mogu Ujedinjene narode učiniti uspješnima, rekao je on. "Mi ne želimo naš način života svakome nametati." Ali, SAD želi svima biti svijetli primjer. Mir, sigurnost i suverenitet za sve države svijeta su važni ciljevi, kaže on. Trump i njegova vizija svijetle budućnosti Ujedinjenih naroda.
Kad ne bi bilo nekoliko država koje je Trump nazvao "lupeškim režimima" i čiji predstavnici u Ujedinjenim narodima su Trumpov govor slušali kao okamenjeni. Njima je državnik uputio jasne poruke. Sjeverna Koreja - nakon raketnih pokusa prošlog tjedna ionako Trumpov najdraži neprijatelj - mora računati s potpunim uništenjem ako bi bili napadnuti SAD ili netko od njegovih saveznika. Sjevernokorejski diktator Kim Jong Un u istoj je rečenici s omalovažavanjem označen kao "rocket man", kao raketni čovjek u samoubilačkoj misiji, a onda je uslijedila kritika neimenovanih država koje trguju sa Sjevernom Korejom i podupiru njezin vojni razvitak. Dvije, tri rečenice dalje Trump je izričito zahvalio Kini i Rusiji za podršku novim sankcijama protiv Sjeverne Koreje u Vjeću sigurnosti UN-a. Međunarodna politika je komplicirana.
I Iran pripada u Trumpovu zbirku država koje tlače vlastito stanovništvo i šire strah i teror u svijetu. Atomski sporazum s Iranom je jedan od najjednostranijih "dealova" uopće i on je sramota za SAD, rekao je Trump. Tu je ponovo govorio samoproglašeni svjetski prvak poduzetnika koji još uvijek i uvijek iznova ne razlikuje politički sporazum od poduzetničkog poslovanja. Spomenuo je i Venezuelu rekavši da njezin predsjednik Maduro tlači svoj narod tako što provodi socijalizam, ne loše nego doslovce, rekao je Trump. Na ovu ideju pisaca Trumpovog govora čuo se poneki smijeh iz publike u UN-u.
Istovremeno je Trumpu očito jasno da Ujedinjeni narodi ne koštaju samo, nego mogu biti i korisni - pozvao je zajednicu "jakih i neovisnih nacionalnih država" da podupru suočavanje s lupeškim državama u svijetu.
Dvostruki Trump
Sadašnji američki predsjednik pojavljuje se u dva oblika. Tu je još uvijek srditi stari čovjek koji ujutro preko Twittera s porukama od 140 znakova puca oko sebe, a ostatak dana bi najradije nastavio predizbornu kampanju, koja ga je u studenom 2016. iznenada učinila predsjednikom. Ali, tu je i čovjek koji izađe za govornicu i pogledom čvrsto usmjerenim na teleprompter čita govor, koji se sastoji od kompletnih rečenica i koji su napisali profesionalni pisci govora. Nastup teleprompter-Trumpa često navodi promatrače osobito u američkim medijima i američkoj politici da zaborave Twitter-Trumpa i govore o "presidential Trumpu", koji je na predsjedničkoj dužnosti ipak postao zreo i ponaša se predsjednički.
Da su granice između ta dva Trumpa nejasne on je pokazao ujutro, prije svoga prvoga govora na Općoj skupštini UN-a:
Postoji bojazan da će u najmanju ruku američka javnost Trumpa nakon govora u Općoj skupštini ponovo doživljavati kao "pravog predsjednika" - jednostavno zato što želi ozbiljnog predsjednika. Više od 40 minuta govora bez ikakvih improvizacija, s jasnim prijetnjama uobičajenim sumnjivcima, s nekoliko pohvalnih riječi ideji i biti Ujedinjenih naroda, s vrlo rijetkim ispadima u stilu predizborne kampanje, uz to uzvišene riječi o svijetu suverenih nacija u kojima žive domoljubi spremni žrtvovati se za opće dobro - što bi se više očekivalo od ovog predsjednika?
Upravo to je problem: od predsjednika Sjedinjenih Država, supersile, koja je još 1990-ih ostala jedina supersila, svijet mora očekivati više od jednog odlučnog i besprijekorno održanog govora. Ono što svijet smije očekivati jest predvidivost. Nju se ne može očekivati od malih "lupeških režima" - ali tim više od jedne supersile.
U svom njujorškom govoru Trump je pokušao ostaviti dojam predvidivosti njegove vlade. Pričekajmo do sljedećeg predsjednikovog ispada preko Twittera.