Živjeti usprkos terorizmu

Nedužne žrtve, vojnici u borbenim uniformama, oklopna vozila, panika. Bruxelles je pogođen napadima, Europa uzdrmana do temelja. Može biti da se ovako nešto, s obzirom na slike koje kruže svijetom, može doživjeti kao „rat“, kada ponestaje sigurnosti i uvijek više civila postaje žrtvama. Nakon nezamislivog užasa Drugog svjetskog rata, Njemačka i Europa su doživjeli gotovo jedinstveno razdoblje mira. Je li to razdoblje sada iza nas? Ne privikavamo li se polako na prijelomne vijesti i slike terora i smrti. Ovoga puta se radilo o Bruxellesu...

Teroristi iz Pariza, Bruxellesa, Bamaka, Ankare, otkud god da dolaze ciljaju na ljudske i društvene sigurnosti, na vrijednosti poput tolerancije i slobode. U to spadaju i vjerske slobode, sloboda odabir različitih vjera. Sve to u najboljem smislu karakterizira vrijednosti Zapada. I upravo zbog toga je terorizam za Zapad toliki izazov i kušnja. Naše vrijednosti se moraju dokazati. Saznanje o slobodnom društvu čiji sastavni dio je i sloboda i sigurnost. Ali gdje pojam slobode nije ugrožen pojmom sigurnosti.

Između opuštenog i neodgovornog

Pritom se mijenjaju duboko uvriježena uvjerenja. Sukobi se danas ne uklapaju u poznate „sustave“ prošlih stoljeća. Postoje neobjašnjivi, asimetrični i hibridni ratovi. I zločinci „Islamske države“ su se među ostalim i zato tako nazvali kako bi izazivali i napadali suverene države ili zajednice država. No ni ja niti moja država im nismo objavili rat.

Ali istodobno smijem očekivati da se moja i ostale zemlje u sklopu postojećih zakona tomu suprotstave. To će iziskivati proces propitivanja mnogih mehanizama unutarnje sigurnosti. I političke rasprave će se morati mnogo iskrenije otvoriti ovom procesu. Na primjer: kada letim zrakoplovom unutar Njemačke u pravilu me nitko ne pita za osobnu ili putovnicu. No dok je prije nekoliko mjeseci tako nešto doživljavano kao opušteno, danas se to doživljava kao neodgovorno.

Ono što ostaje: naš stav

Kratki komentar jednog mog prijatelja iz Bruxellesa koji je nakon napada u podzemnoj željeznici priskočio u pomoć: sve to čovjeka ostavlja nemoćnog i bez riječi. Na ovakva nedjela, na ovakve slike je jednostavno nemoguće priviknuti se. Jutarnji odlazak na posao jednostavno nije odlazak na ratište. Isto tako ni odlučna borba protiv terorizma nikada neće mutirati u rat. Napadi će promijeniti naše živote, oni će neke stvari koje su dosad bile same po sebi razumljive, dovesti u pitanje. No ti napadi ne bi smjeli uništiti naš osnovni stav isto kao i našu potrebu da ustanemo u obranu slobode, te dragocjene ali ranjive vrijednosti.