Komentar: Verbalno razoružavanje Baerbock u Moskvi

Dotle smo došli: Nijemci pokušavaju odvratiti Ruse od napada na Ukrajince. To se s gorčinom često govorilo tijekom aneksije Krima 2014. i kod raznih pregovora o istočnoj Ukrajini. Ovih dana je to, na žalost, ponovo aktualno kao što se vidi u prvom putovanju nove njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock u Kijev i Moskvu: tu se radi o tome spriječiti novi rat.

Napetost je bila osobito velika ne samo zbog ruskih jedinica na granici s Ukrajinom i prijetnji Moskve u smjeru Zapada. Kakva li su se samo nagađanja čula o mogućem okršaju Baerbock s dugogodišnjim ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom. Hoće li iskusni i borbeni diplomat od karijere prevesti žednu preko vode i bitno mlađu njemačku kolegicu kao što je još prije par mjeseci učinio s europskim povjerenikom za vanjske poslove Borrellom? Hoće li doći do verbalnog obračuna kao što je bilo s prethodnikom Baerbock, Heikom Maasom? Hoće li Baerbock znati posegnuti za čvrstim argumentima kao što se u prošlosti vidjelo u sučeljavanjima na njemačkoj televiziji?

Baš kao Merkel...

I onda iznenađenje: ništa od toga se nije dogodilo. Na zajedničkoj konferenciji za novinare u utorak u Moskvi od Baerbock se moglo vidjeti verbalno razoružanje. Isticala je zajedništvo u kulturi i gospodarstvu, mirno i sigurno je iznijela svoje političke poruke. Pozvala je na dijalog i diplomaciju u sporu između Rusije i Ukrajine, ali nije štedjela niti na kritikama na rusku unutrašnju politiku. Tako je, pa makar i tek površno, spomenula i zatočenog političara oporbe Alekseja Navalnija, baš kao i nedavno raspuštenu organizaciju za ljudska prava „Memorijal“.

Za uši Lavrova je vjerojatno bila ugodna glazba slušati riječi Baerbock o potrebi za ruskim plinom koji još uvijek traje. Pitanje o spornom plinovodu Sjeverni tok 2 kojem se oštro protivila u oporbi je vješto zaobišla pozivajući se na koalicijski ugovor ove njemačke vlade i na europske propise o energetici. To je bilo razumno, jer Baerbock želi i dalje razgovarati s Rusima. Njen nastup u Moskvi veoma je podsjećao kako se Angela Merkel postavljala prema Rusiji: sadržajno, uz dužno poštovanje, ali i s jasnim riječima kritike. To zaslužuje priznanje.

S druge strane se Lavrov uzdržao od svojih uobičajenih bodlji nego je tek ponovio ranije izjave i naznačio spremnost poboljšati odnose s Berlinom koji su u posljednje doba spali na nezapamćeno nisku razinu. Jasno je: Moskvi nije u interesu već na odmah na početku staviti na kocku odnose s novom vladom Njemačke.

Opet diplomacija iz aviona

Nasuprot očekivanjima, ovo putovanje zapravo još nije bilo pravo vatreno krštenje za Annalenu Baerbock, ono tek dolazi. Ali to je u svakom slučaju bio početak tradicionalne diplomacije iz aviona. Već u sljedećim danima će njemačka ministrica vanjskih poslova opet krenuti u Ukrajinu, ovog puta na istok te zemlje gdje će zajedno sa svojim francuskim kolegom posjetiti područja nedaleko od onoga što je praktično linija bojišnice. Zatim želi oživjeti Normandijski format (zajednički pregovori Francuske, Njemačke, Ukrajine i Rusije pokrenut 2014. na obilježavanju Dana D - op.ur.). Temelje za to želi postaviti već sad. Možemo se samo nadati da će to ovaj puta uspjeti.

Možda bi u tome moglo pomoći podsjećanje na povijest: i u Ukrajini i u Rusiji je njemačka ministrica podsjetila mračno razdoblje povijesti ove zemlje i to prema obje države. U Kijevu je time opravdala još jedno odbijanje želje Ukrajine dobiti oružje iz Njemačke. To je ispravna odluka: Njemačka bi radije trebala izvršiti snažniji gospodarski pritisak na Moskvu nego da pošalje oružje Kijevu i tako dati municiju za rusku propagandu.

Ukrajina bi ubuduće mogla - i to s pravom, još glasnije podsjećati kako njemačka odgovornost za nacističke zločine u Sovjetskom Savezu ne odnosi samo na Moskvu, nego i na Kijev. Drugim riječima: već i zbog svoje povijesne odgovornosti bi se Berlin se mora snažnije angažirati u ovoj krizi. A možda su Nijemci doista još jedini koji još mogu spriječiti Ruse od novog rata u Ukrajini.