Konobarica se više nije vratila...

Do izbijanja pandemije koronavirusa bila je hotelska namještenica i to je struka za koju se školovala. Ali onda su došle mjere protiv pandemije- ni uprava hotela nije uvijek znala smije li uopće primati rijetke goste koji su se odvažili na put. Gotovo svaka pokrajina je imala svoje propise, ali je bilo jasno: i taj hotel u Hamburgu ima previše zaposlenih obzirom na broj gostiju. Jednostavno nema šanse da se od toga može živjeti.

Makar je primala dio plaće jer je bila na skraćenom radnom vremenu, sve se svelo na preživljavanje. Onda je počela tražiti drugi posao. I našla ga je, u jednoj agenciji za promet nekretnina. "Korona mi je otvorila oči. Da nije bilo lockdowna, sigurno bi još radila u hotelu. Ali tako mi je postalo jasno koliko su tamo loši uvjeti rada. I da ima alternative", kaže bivša hotelska namještenica za javni servis NDR.

Uredno radno vrijeme, više slobodnog vremena, veća plaća, veće priznanje za ono što čini... Sve je to otkrila tek kad je otišla i ne pomišlja vratiti se u ugostiteljstvo. Slično kaže i jedan mladić koji je u zračnoj luci radio u tehničkoj službi za više kompanija. I on sad radi za logističku tvrtku DHL jer su i aerodromi u koroni bili prazni: "To je kod mene promijenilo način razmišljanja i odlučio sam potražiti posao na kojem neću zbog nekakvih okolnosti od danas na sutra ostati na cesti." I opet - sve je bolje: "Bolja plaća je sigurno bila važna, ali za mene je bilo još važnije da imam sigurno radno mjesto."

Od čega da se živi?

No hoteli i restorani opet rade, opet se putuje. No makar su ugostiteljski objekti puni gostiju željnih i voljnih platiti dobar objed, mnogi vlasnici su u teškim nevoljama. Nema tko poslužiti, nema tko raditi u kuhinji... Trenutno je u ugostiteljstvu 15,6% manje zaposlenih nego u srpnju 2019., a posla ima i više nego prije korone. Konkretno, to znači da 272.812 zaposlenih u tom sektoru više nisu mogli čekati da ih se pozove na posao da zarade koji euro, pa su najvećim dijelom otišli negdje drugdje.

To se vidjelo ovog ljeta i po zračnim lukama Njemačke: pljuštale su žalbe zračnim kompanijama zbog neviđenih gužvi i repova, a avioni su morali duže biti na zemlji - jer je zapravo nedostajalo tih "jeftinih" namještenika kod prijema putnika, kod sigurnosnog pregleda, kod transporta prtljage... Sindikat ver.di procjenjuje kako je i do 44% zaposlenih na tim poslovima negdje drugdje potražilo svoj izvor prihoda.

Sociolog Stefan Sell govori o "šoku korone" koji je osobito pogodio sektore koji su morali zatvoriti ili bitno smanjiti opseg svog poslovanja. On smatra da je korona samo ubrzala proces na tržištu rada koji se mogao naslućivati već zbog demografske promjene: naraštaji rođeni nakon Drugog svjetskog rata odlaze u mirovinu, ali nema dovoljno mladih koji bi došli na njihovo radno mjesto. A dok su u doba pandemije čekali na povratak na posao, postalo im je jasno - da mogu birati nešto bolje.

Nisu problem samo veće plaće

Najgore je s tzv. mini-poslovima: u gastronomiji ih je čitava četvrtina manje nego prije korone. I naravno da je svima jasno kako su to pretežito poslovi koji su loše plaćeni: "Stanje je alarmantno", kaže Mira Neumeier za NDR. "Bilo je jasno da su loši uvjeti rada i velik broj radnih ugovora na kratko vrijeme veliki problem, a to se sad vidjelo u ovoj kriznoj godini da su ti zaposleni jednostavno otišli gdje će im biti bolje."

U mnogim sektorima, osobito u ugostiteljstvu su već očajni. Hamburški hotelijer Niklaus Kaiser von Rosenburg tvrdi kako su i prije u gastronomiji radna mjesta bila sigurna, ali se s pandemijom nije moglo računati. Sad mnogi nude i plaće više nego što je obveza, ali ni tako ne mogu doći do ljudi. Rezultat je skraćeno radno vrijeme restorana, ali dugoročno se taj problem može riješiti samo novcem, misli von Rosenburg. No veće plaće konobarima i kuharima znače i bitno veće cijene na jelovnicima - to gosti moraju shvatiti.

Jer redom je tu riječ o slabo plaćenim, ali ipak poslovima za koje je potrebno određeno umijeće i vještina. To se čak neće moći samo tako riješiti ni otvaranjem granica za radnu snagu iz inozemstva. Jer obzirom na demografski razvoj, Institut za tržište rada i istraživanje poslova (IAB) procjenjuje da bi Njemačka morala primati 400.000 ljudi svake godine ako bi željela neutralizirati taj trend.

aš/NDR