Koronavirus i iskustva iz epidemije SARS-a

Svi ih nose: pripadnici snaga sigurnosti na ulazima u podzemnu željeznicu, konobari u restoranima, djeca na ulici… Maske za zaštitu dišnih puteva postale su uobičajena slika na ulicama Pekinga. Skoro svaki drugi prolaznik nosi masku, neki klinički bijelu, drugi crnu, a neki pak one modernih kričavih boja. To je vidljiv dokaz zabrinutosti kineskog stanovništva.

„Maske su neudobne, škakljaju, pritišću uha", kaže jedna 20-godišnjakinja u polupraznom vlaku koji vozi u zračnu luku. I ona, kao i oko 400 milijuna drugih Kineza, zbog predstojeće Nove godine ide u posjet obitelji. Kaže da će s mučnim osjećajem ući u zrakoplov. Ali ne želi otkazati put.

Mračna sjećanja

Koronavirus budi mračna sjećanja: „I virus SARS-a pojavio se daleko odavde, u južnoj Kini. Ali na kraju je vrlo brzo bilo opasno i u Pekingu“, kaže ona. „Čitav grad je praktički bio ograđen. Nije bilo moguće ući u grad ili izaći iz njega."

Wuhan u središnjoj Kini od četvrtka je pretvoren u karantenu. Koronavirus je otkriven na jednoj ribljoj tržnici u toj metropoli s 11 milijuna stanovnika. Zbog toga građani ne mogu nikuda: javni prijevoz više ne vozi, a zaustavljeni su i željeznički i zračni promet. Državna novinska agencija kasnije je prenijela da su blokirani i prilazi gradu autocestama. Njemačko veleposlanstvo u Pekingu procjenjuje da se u Wuhanu nalazi oko 50 njemačkih državljana.

Konzekventna otvorenost

S obzirom na to da je grad Wuhan veličine Londona, izolacija se može nazvati prilično radikalnim potezom. Mjere koje su vlasti poduzele kako bi spriječile širenje zaraze pokazuju da je to u ovom trenutku apsolutni prioritet, u najmanju ruku zato što ne žele ponoviti greške iz prošlosti. Za vrijeme epidemije virusa SARS u Hong Kongu i kontinentalnim dijelovima Kine umrle su stotine ljudi. Vlada je, zbog netransparentne informacijske politike, prikrivala istinske razmjere opasnosti. Zato vlasti ovog puta očigledno čine sve kako bi izbjegle optužbe, pa se tako u udarnim večernjim vijestima izvještava o krizi, a nove informacije objavljuju se na dnevnoj bazi.

Komisija za politiku i pravo Komunističke partije Kine u utorak je preko društvene mreže „Weibo" zahtijevala od svog kadra što je moguće više transparentnosti. Tko bude prikrivao infekciju ili stavljao ugled političara iznad narodnih interesa „u povijest će ući kao grešnik“, priopćeno je. Manjkavosti informacijske politike za vrijeme epidemije SARS-a „nanijele su štetu kredibilitetu vlade". Samo konzekventnim objavljivanjem informacija može se smanjiti opasnost od širenja zaraze. Za kineske standarde ovo je važna javna samokritika. No važno je i spomenuti da je ova objava izbrisana s društvene mreže samo nekoliko sati kasnije.

Mnogi korisnici društvenih mreža su zabrinuti. Vlada nesigurnost. Jesu li uopće dovoljno informirani o epidemiji virusa? „Nadam se da su vladine informacije aktualne i istinite", napisao je jedan korisnik mreže „Weibo".

Bez panike u Pekingu

Nakon 25 prijavljenih smrtnih slučajeva u zemlji, u glavnom gradu Kine nema panike kao nekad. Trgovi su prepuni ljudi, restorani dobro posjećeni, u parkovima sjede umirovljenici. Međutim, lako je zamisliti kakvo plodno tlo bi koronavirus imao u toj metropoli koja broji 21 milijun stanovnika. Ogromni stambeni blokovi između kojih prolaze nebrojeni dostavljači hrane i drugih naručenih paketa na električnim motociklima, prepuni vlakovi i visoka frekvencija seoskih radnika iz provincija.

Koronavirus ima i svoje gospodarske posljedice. Kineske burze bilježe najveći pad u posljednjih pola godine. „Koronavirus u Wuhanu, koji je sličan SARS-u, razvio se u potencijalni ekonomski rizik u cijeloj azijsko-pacifičkoj regiji, najkasnije od kada je potvrđeno da se može prenijeti sa čovjeka na čovjeka", kaže Rajiv Biswas, ekonomski stručnjak s instituta za istraživanje tržišta IHS Markit. Potencijalni rizik koronavirusa je pak mnogo veći nego 2002. godine zbog toga što je kinesko stanovništvo postalo mobilnije, što se primjećuje i u sve većem broju odlazaka turista u inozemstvo. Biswas ukazuje i na predstojeće Ljetne olimpijske igre u Tokiju, za koje bi izbijanje virusa moglo postati ozbiljna prijetnja.

U zračnoj luci u Pekingu sablasni prizori. Skoro svi nose masku iznad koje vire samo oči. Dva vojnika patroliraju duž prepunog terminala. Nigdje se ne vide znaci upozorenja na virus iz Wuhana, a nema ni objava preko zvučnika o tome. Ni službenica na šalteru za informacije nije htjela nešto reći novinarima. Ali, ipak su ju na kraju privoljeli na odgovor. „Već danima skoro svaki putnik nosi masku“, kaže. Njene kolege su također od pretpostavljenih dobili nalog da nose zaštitu. Ali u aerodromskim prodavaonicama maski više nema za kupiti. „Potražnja je ogromna", kaže službenica.