Korupcija u Njemačkoj: kako je premijer postao marioneta

Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su zajednički htjeli napraviti veliki posao. Jedan tvrdi da je radio za dobrobit naroda, jer on je bio premijer jedne od njemačkih saveznih pokrajina. Drugi priznaje da mu je namjera bila pri tomu i zaraditi. On je bio šef jedne investicijske banke i premijerov savjetnik.

Veliki posao, radilo se o kupovini udjela u trećem po veličini njemačkom energetskom koncernu, obavljao se krajem 2010. U međuvremenu je premijer izgubio svoj položaj a šef banke napustio svoj ured, dok sve razmatra jedan istražni odbor. Pretpostavlja se da su porezni obveznici pretrpjeli štetu od više milijarda eura. Koliku je štetu pretrpjelo povjerenje u politiku, nemoguće je procijeniti. Jer premijer je prekršio ustav i ispao marionetom u rukama bankara. Ali idemo po redu:

2000. godine savezna pokrajina Baden-Württemberg prodala je dio nacionalnog energetskog koncerna EnBW francuskom koncernu EDF-u. Deset godina kasnije pokrajina je željela gotovo polovicu tih udjela ponovno kupiti te EnBW opet dovesti pod državnu kontrolu.

Prijatelji, braća, novac od poreza

Dirk Notheis, čelni čovjek njemačkog ogranka investicijske banke Morgan Stanley, vodio je ove dogovore. Time se našao u jedinstvenom položaju. Njegov kolega, šef francuskog ogranka Morgan Stanleya, brat je blizanac direktora EDF-a, dakle prodavača ovih udjela. S druge strane, Notheis je od djetinjstva bliski prijatelj s kupcem, premijerom Baden-Württemberga Stefanom Mappusom.

Dakle, akteri cijele priče bili su ili u prijateljskim ili u obiteljskim vezama. Plaćalo se novcem poreznih obveznika: 4,7 milijardi eura. Za svoje savjetodavne usluge šef investicijske banke saveznoj je pokrajini zaračunao 12,8 milijuna eura, plus PDV.

"Nije moguće da jedan premijer svom prijatelju, koji radi za Morgan Stanley, daje mandat i da ne kaže: ja sam u sukobu interesa", tvrdi član Odbora nevladine organizacije Transparency International Caspar von Hauenschild. Osim toga, primjeri iz posla s EnBW-om pokazuju kako je zakazao čitav sustav, tvrdi von Hauenschild: "Oni koji su trebali znati da je premijer u bliskom prijateljskom odnosu s tim čovjekom, trebali su mu reći: ´To ne ide. Njemu nikako ne možeš dati taj posao. Ima i drugih predstavnika investicijskih banaka."

"Pitaj mamicu"

No druge je predstavnike čovjek iz Morgan Stanleya upravo htio držati što dalje od ovog posla. 4. prosinca 2010. Notheis je premijeru u e-mailu napisao: "Zvat će te brojne banke. Oni će te pritiskati da njima daš taj posao. Moraš ih sve odbiti (!) i reći da si, što se tiče savjetničkih usluga, već sve uredio. Molim te pazi da budeš dosljedan. Jer inače će mi to značajno ometati posao, a to mi sad stvarno ne treba."

Bankar je političaru pisao i koga i kada treba o nečemu informirati, a Mappus ga je poslušao. O ovim su planovima tadašnji ministar financija u Baden-Württembergu kao i šef energetskog koncerna doznali tek nešto prije same kupovine. Notheis je Mappusu isto tako savjetovao da se potrudi dobiti termin kod tadašnjeg francuskog predsjednika Sarkozyja. "Pitaj mamicu, može li ti to srediti", stoji u e-mailu poslanom 26. studenog 2010. S "mamicom" je mislio na njemačku kancelarku Angelu Merkel.

"To je način ponašanja pojedinih osoba koje su očito napustile bilo kakav oblik povezanosti s demokratskim strukturama, i to iz interesa za osobnim obogaćivanjem", ocjenjuje stručnjak za gospodarsku etiku na Međunarodnom Institutu Zittau Michael Aßländer.

Dvije milijarde eura previše

Pred Istražnim odborom i Mappus i Notheis odbijaju bilo kakvu krivnju. Do sad nije bilo nikakvih naznaka da se ijedan od učesnika nezakonito obogatio. Ipak, šef Morgan Stanleya za Njemačku kupovnu je cijenu u e-mailu upućenom jednom kolegi nazvao "više nego obilnom", dok ju je pred Mappusom ocijenio kao "fer". Pokrajina Baden-Württremberg je u međuvremenu tužila EDF i potražuje vraćanje dvije milijarde eura.

Premijer Mappus je izjavio kako "nikad nije bio ni na što primoravan". Predbacivanja da se ponašao poput marionete, smatra "apsurdnima".

"Bojim se da ovo ponašanje nije zakonski kažnjivo. Ali izuzetno je upitno u etičkom smislu" kaže Caspar von Hauenschild iz Transparency Internationala. U Njemačkoj još uvijek nije u dovoljnoj mjeri razvijen osjećaj za sukob interesa. A oni se u svakodnevici mogu često dogoditi. Važno je kako se čovjek u takvoj prilici ponaša. "Sukobe interesa rješavate tako da sve radite transparentno i prepuštate odgovornost nekom drugom. To onda mora obaviti netko drugi. Ili da se posao dogovori s nekim drugim s kim niste ni u kakvom sukobu interesa", objašnjava  von Hauenschild.

Kršenje ustava

Tijekom izbora za pokrajinski parlament u proljeće 2011. premijer Mappus je platio račun za ono što je učinio. Njegova stranka CDU (Kršćansko Demokratska Unija) izgubila je izbore a on svoj položaj. Godinu dana kasnije, suci Vrhovnog suda presuđuju da je Mappus poslom s EnBW-om prekršio Ustav, jer o svemu nije u dovoljnoj mjeri bio obavijestio parlament.

I Dirk Notheis je u međuvremenu izgubio svoj posao šefa njemačkog Morgan Stanleya. Nakon što su objavljeni njegovi e-mailovi, za ovu je banku postao opterećenje. Više je političara bilo najavilo da kod javnih natječaja više ne žele surađivati s njim. Krajem lipnja Notheis je konačno morao odstupiti sa svog položaja.

Osim toga, energetski koncern EnBW već mora rješavati drugi skandal. Javno tužiteljstvo upravo istražuje navode o utaji poreza i pronevjeri kod poslova u Rusiji.