Kosovo hoće svoju vojsku, a Srbija prijeti
14. prosinca 2018
Kosovo je u studenom uvelo carine od 100 posto na robu iz Srbije. To je bila reakcija na odbijanje primanja Kosova u Interpol, za koje se pobrinula Srbija. Međusobna trvenja su uvertira u prijeteće zaoštravanje krize između Srba i Kosovara. A EU je ponovo odgodio liberalizaciju viza za građane Kosova, što kod njih dalje hrani razočaranje spram EU-a. Sljedeći stupanj eskalacije prijeti već 14. prosinca. Tada kosovski parlament namjerava dati znak za početak formiranja vlastite vojske. Gore ne može biti. Trenutno tamošnji političari stvaraju situaciju koja bi trebala poslužiti kao osnova za trajno rješenje kosovskog pitanja, doduše, rade to drukčije nego što to zamišljaju europski posrednici.
Što se dogodilo?
Poslije višegodišnjeg zastoja u „zamrznutom konfliktu", 2018. godine se prvi put počelo otvoreno raspravljati i pregovarati o razmjeni teritorija i promjeni granica između Srbije i Kosova – što je bilo apsolutno kršenje tabua u europskom poretku vrijednosti! Osobno su srpski predsjednik Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hashim Thaci pokrenuli tu temu i pregovarali o njoj. Osnovna ideja: područja na Sjeveru Kosova s većinskim srpskim stanovništvom bi trebala (ponovo) pripasti Srbiji, a područja na jugu Srbije s većinskim albanskim stanovništvom bi trebala pripasti Kosovu.
Službeno više nitko ne govori o tome nakon što je ljetos prilikom jednog sastanka u Bruxellesu došlo do incidenta kada je srpski predsjednik kipteći od srdžbe napustio sastanak, da bi, nekoliko dana kasnije, prilikom jednog nastupa na sjeveru Kosova, govorio jezikom starog kursa: Kosovo je Srbija. Ni traga od kompromisa. Na Kosovu se, međutim, kosovski predsjednik Hashim Thaci suočio sa snažnim otporom vlade kada je riječ o planovima o podjeli. Njegov nekadašnji suborac u kosovskom ratu, premijer Ramush Haradinaj, mobilizirao je političare i javnost protiv razmjene teritorija.
No, usprkos brojnim opomenama europskih političara, prije svega iz Njemačke, da ne povlače etničke granice, ta tema nije skinuta s dnevnog reda. Stalno se iznova govori da Vučić i Thaci i dalje pregovaraju.
U međuvremenu je vidno počeo opadati utjecaj Europske unije, koja je godinama posredovala u dijalogu dviju strana. Ona za balkanske države nema više pozitivnih atraktivnih privlačnih momenata, a još manje ima čime prijetiti. Perspektivu pristupa danu Srbiji, koja je početkom ove godine još smjelo vezivana za 2025., danas u Bruxellesu više nitko ne želi konkretizirati. A i na Kosovu, koje ni pet članica EU-a još nije priznalo kao neovisnu državu, ne može se više osjetiti ništa od nekadašnje euforije spram EU-a, nakon što je vizna liberalizacija ponovo odgođena – iako je ta zemlja ispunila sve uvjete za nju. Tako je kosovsko stanovništvo ostalo jedino u toj regiji koje ne smije slobodno putovati „u Europu".
Razočaranje Kosovara
Razočaranje Kosovara je zbog toga veliko. Gotovo da nema Kosovara koji nema bliske rođake u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji EU-a. Čitava zemlja živi od klackanja između svjetova. Jedini izlaz: putovnica sa slobodom putovanja. A takva postoji u susjednoj Albaniji. Albanski premijer Edi Rama otvoreno je ponudio Kosovarima albanske putovnice – ukoliko EU ponovo odbije liberalizirati vizni režim. Sada je došlo dotle – ponuda bi mogla postati realnost.
Ima još nešto što Albanija nudi sjevernom susjedu: ekonomsko povezivanje. A time i pravu alternativu Srbiji, o kojoj je Kosovo dosad bilo skoro ekonomski ovisno. No, nakon što je Srbija spriječila ulazak Kosova u Interpol, Kosovo je uvelo carine na robu iz Srbije i tako praktično zaustavilo uvoz. Usprkos svim upozorenjima i opomenama međunarodnih posrednika i stručnjaka, kosovska vlada ne odstupa od te odluke kojom su obustavljeni trgovinski tokovi iz Srbije koji su za Kosovo bili od životne važnosti. Sada Albanija popunjava tu rupu.
Nekoliko dana nakon što je počeo carinski spor u kosovskom gradu Peći došlo je do zanimljivog sastanka. Pod motom: „Jedan narod, jedan jezik, jedan san", 26. studenoga su se sastale vlade Kosova i Albanije. One su postigle suglasnost oko dalekosežnih političkih, ekonomskih i kulturnih ciljeva: zajedno u regiji i prema Europi, s dvije glave, ali jednim glasom – to je bila patetična i jasna poruka sastanka koji su političari manifestirali na grupnoj fotografiji sa simbolom albanskog dvoglavog orla. Koji je u Srbiji omražen.
To zbližavanje s Albanijom znači novu dinamiku u regiji: Kosovo sada postaje ne samo politički, već i ekonomski gotovo potpuno neovisno o Srbiji. Zbog toga ispaštaju Srbi sa Sjevera Kosova koji su sada odsječeni od Srbije, ali odbacuju uklapanje u kosovske strukture. Etnička granica unutar Kosova se produbljuje.
Interesi Rusa i Amerikanaca
Ne može se isključiti ni mogućnost da razvoj situacije posljednjih tjedana dovede do faktičke podjele Kosova, a na duži rok – do faktičke konfederacije ostatka Kosova s Albanijom. Analitičari i političari u regiji već se poigravaju s tim scenarijem. Za Srbe je to traumatična ideja. „Sirotinjska kuća Kosovo" je ekonomski od malog značenja za Srbiju, ali je Kosovo povijesna jezgra Srbije i čvrsto usađeno u kolektivno pamćenje Srba – s utemeljenjem koje je više emotivno nego racionalno.
U situaciju se uklapa i zveckanje oružjem. Srbija prijeti ratom ako Kosovo u petak zaista odluči formirati vlastitu vojsku i pošalje trupe na sjever Kosova. Sve i ako na Kosovu i jest stacionirano 4.000 vojnika međunarodnih snaga KFOR-a koji bi trebali osigurati granice i mir, ne može se isključiti mogućnost srpske akcije zaštite stanovništva sjevera Kosova – tako je barem zaprijetila srpska premijerka Ana Brnabić. „Nadam se da nikada nećemo morati angažirati vojsku", glasila je njezina namjerno višeznačna formulacija. Time bi prekrajanje granica o kojem su Vučić i Thaci politički pregovarali, bilo faktički izvršeno.
Veća vojna eskalacija nije vjerojatna, jer se Kosovo nalazi pod direktnom zaštitom SAD-a i Bondsteel je jedna od najvećih američkih baza izvan SAD-a. Novi veleposlanik SAD-a se, za razliku od ostalih predstavnika članica NATO-a, već pozitivno izjasnio o formiranju kosovske vojske. Stav glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga je blag. Osnivanje vojske on hoće uzeti kao povod za testiranje angažiranja NATO-a u zemlji. Tonovi iz Moskve su alarmantniji. Formiranje kosovske vojske bi moglo „dovesti do teških posljedica ne samo po srpsko stanovništvo u regiji, već i po sigurnost čitavog Balkana".