"Kratki spoj" između Beograda i Zagreba

Sumorni trenutak srpsko-hrvatskih odnosa tema je refleksija i odlazećih ministara srpske vlade. Ministar vanjskih poslova u tehničkoj vladi Ivica Dačić ocijenio je tako da ne razumije zašto Hrvatska inzistira na formiranju nekakvih timova za bilateralne pregovore kada komisije na tu temu postoje već nekoliko godina. Dačić navodi da te komisije uopće ne rade i za to okrivljuje Hrvatsku koja, kako kaže, „godinama opstruira te pregovore, i pokušava da te razgovore podigne na političku razinu“. Ivica Dačić također je naglasio da u međuvremenu nije bilo ni sastanaka državnih tajnika u ministarstvima vanjskih poslova, niti zamjenika ministara – i da ih uskoro neće ni biti.

„Točno je da su te komisije osnovane prije nekoliko godina i to za neka pitanja koja su spomenuta, kao što su nestali, sukcesija, pitanje granica i tako dalje. I točno je da one ne rade, ali ja za to ne bih okrivljavao samo hrvatsku stranu“, ističe za DW Aleksandar Popov, direktor novosadskog Centra za regionalizam. „Iako se znalo da će Hrvatska brže ući u Europsku uniju i na taj način ojačati svoj ucjenjivački potencijal, naša strana nije pokazala dovoljno inicijative da se te komisije sastanu. Ta inicijativa nije postojala čak ni u vrijeme kada smo imali daleko bolje odnose s Hrvatskom. A sada je sve to postalo stvar visoke politike, jer Hrvatska želi da, ukoliko popusti oko poglavlja 23 i 24, to kompenzira na nekoj drugoj strani.“

Zaleđeni odnosi – problemi ostaju

„Oko određenog broja bilateralnih pitanja zaista ne postoji nikakav napredak“, ocjenjuje za DW Aleksandra Joksimović, direktorica Centra za vanjsku politiku. „Ovo čemu sada prisustvujemo jest nastavak retorike iz hrvatske predizborne kampanje, kada je pozornost s ekonomskih problema skrenuta na ono što se među građanima lakše prima – a to je pitanje odnosa prema Srbiji i Srbima. Pokazalo se da to nije lako kontrolirati sada kada su se izbori završili i da je ta negativna retorika izmakla kontroli. Naravno, tome je doprinijela i sudska presuda Vojislavu Šešelju, tako da smo imali probleme koji su stizali iz različitih pravaca.“

Kada je riječ o primjedbi Ivice Dačića da Hrvatska opstruira razgovore, Aleksandar Popov primjećuje da Srbija i Hrvatska već četiri godine imaju praktično zaleđene odnose. „Kako možete očekivati da se problemi rješavaju ako smo za te četiri godine imali sporadične i maltene iznuđene posjete pojedinih dužnosnika. To je vrlo niska razina za dvije susjedne zemlje koje imaju dosta razloga da razgovaraju“, kaže Popov. A činjenica da Hrvatska želi da to podigne na političku razinu ima veze i s unutarnjom situacijom u Hrvatskoj. „Tamo imamo jednu nestabilnu vladu, za koju je pitanje da li će opstati. Blokada poglavlja 23 i 24 trebala je zato pokazati kako eto netko može na taj način uvjetovati Srbiju“, kaže Popov.

„Mislim da Hrvatska nije pronašla kakvu će regionalnu politiku voditi i da li ona namjerava da i dalje igra negativnu ili konstruktivnu ulogu kada je riječ o europskim integracijama regije“, kaže Aleksandra Joksimović. „Tu, dakle, ne mislim samo na odnos prema Srbiji, nego i na odnos prema Bosni i Hercegovini. Dodatni problem je što je Europska unija, zaokupljena svojim problemima, donekle zapostavila zapadni Balkan i vidimo da tamo gdje nije bilo dovoljno prisustva međunarodnog faktora imamo eskalaciju krize, kao recimo u Makedoniji.“

Propuštene bolje prilike

Paradoksalna je činjenica da su odnosi Srbije i Hrvatske na najnižoj razini upravo u vrijeme kada vlast u Srbiji, bar deklarativno, pokazuje visok stupanj zainteresiranosti za dobre odnose u regiji. Aleksandar Popov smatra da je tu „riječ o kratkom spoju ili različitim fazama – da upotrijebim taj izraz vezan za električnu energiju. U vrijeme kada je u Srbiji na vlast 2012. godine dolazila, da tako kažemo, patriotska opcija, na vlasti u Hrvatskoj je bio SDP. Onda se očekivalo da kada u Hrvatskoj pobijede patriotske snage, da će se one bolje razumjeti s vlastima u Srbiji i da njima u međusobnim kontaktima nitko ne može zamjeriti manjak patriotizma. Međutim, tu su analitičari promašili u procjenama, jer se ispostavilo da ovaj HDZ nije onaj Sanaderov, koji je bio neki desni centar. U Hrvatskoj je, nakon pobjede HDZ-a, radikalizirana politička situacija, počeo je progon političkih protivnika, rehabilitirana je NDH. Srbija je u toj situaciji postala neka kolateralna šteta, jer se na njoj pokazivao taj patriotski kapacitet“, kaže Popov.

„Propustili smo momentum da neke stvari riješimo“, nastavlja Popov, „a u međuvremenu se situacija dodatno zakomplicirala u čitavoj regiji. Kako će se stvari dalje razvijati, nisam prorok i zaista je nezahvalno prognozirati hoće li biti poboljšanja odnosa. Ono u što sam siguran jest da to neće ići ni brzo ni lako i da trenutno nema velikog razloga za optimizam da će svi, sada već nagomilani problemi, biti efikasno riješeni.“

Aleksandra Joksimović primjećuje da politička kriza u Hrvatskoj dodatno komplicira situaciju. „Pitanje je prije svega hoće li sadašnja vlada, koja je tek formirana, uspjeti preživjeti. A mislim da njezin pad nikome nije u interesu. Srbiji to nije u interesu jer u tom slučaju ona nema partnera s kojim može razgovarati na hrvatskoj strani. U tom slučaju je onda iluzorno očekivati da se započne s rješavanjem svih nabrojanih problema između dvije zemlje.“