Kreativni protesti s puno ironije

Već oko mjesec dana tisuće Bugara prosvjeduju protiv oligarhijskog političkog sustava u svojoj zemlji. Na 31. dan protesta u Sofiji (i po uzoru na Francusku revoluciju) demonstranti su 14. srpnja na ulicama inscenirali čuvenu sliku Eugènea Delacroixa "Sloboda vodi narod". Jedna je glumica razgolitila grudi i pojavila se u odgovarajućem kostimu. Bile su to upečatljive slike. I jedna od brojnih pametnih akcija koje su postale tipične za proteste u Sofiji.

Kulturolog Ivaylo Dičev, koji je na licu mjesta doživio i val prosvjeda u Istanbulu, kaže kako doista ima paralela između protesta u Bugarskoj i Turskoj: "Oni koji idu na ulice pripadaju novoj generaciji koja nema osjećaj da ih političari zastupaju. To je centar društva, ljudi koji su ljuti zbog toga što vlastodršci nogama gaze demokratske vrijednosti."

Ljudi u turskim velegradovima neće tek tako prihvatiti da žene moraju u javnosti nositi marame, ograničenje prodaje alkohola ili zabranu ljubljenja na javnim prostorima, tvrdi naš sugovornik i dodaje: "Zato su i nastale kreativne forme protesta poput javne konzumacije alkohola ili ljubljenja - to je sprdanje s islamistima."

Univerzalne poruke

Kreativne su i parole demonstranata u Sofiji, smatra Dičev. Bugarski premijer Plamen Orešarski dobio je na nadimak "Oligarski" a na transparentima se može pročitati i ovakve poruke: "Postoji jedna vladina bolnica. Sad nam treba i vladina ludnica." Novinarka i aktivistica za ljudska prava Emmy Barouh iz vlastitog iskustva može usporediti proteste u Turskoj i Bugarskoj: "Zajednički nazivnik im je fantazija, kreativnost prosvjeda, odustajanje od nasilja i sposobnost izoliranja provokatora".

Osim toga simboli prosvjeda, odnosno slike koje demonstranti u Turskoj i u Bugarskoj šalju u svijet su univerzalni. "Generacija Gezi u Turskoj i generacija #DANSwithme u Bugarskoj su blizanci. Mladi ljudi plešu po kiši, grle se, smiju se, sanjaju, stvaraju neki smisao. Moćna je njihova energija, moderna i impresivna", dodaje ova novinarka.

Socijalni mediji kao instrument

Twitterov Tag #DANSwithme je jasna asocijacija s moćnom bugarskom sigurnosnom služnom DANS. Tag je inspiriran imenovanjem Delyana Peevskog za šefa ove institucije. On je vlasnik medijskih kuća kojeg bije glas oligarha. Nakon pritiska ulice, on je nakon samo jednog dana provedenog na šefovskoj dužnosti ponudio ostavku.

Popularne su i druge poruke koje podsjećaju na Twitter. Npr. #Ignoresiderov – poziv na ignoriranje Volena Siderova, predsjednika Ultranacionalističke stranke, koji je dao odlučujući glas za formiranje koalicije na čijem je čelu Orešarski. Siderovljeva populistička stranka "Ataka" nije naklonjena Europskoj uniji.

Društveni mediji poput Twittera i Facebooka su i u Bugarskoj i Turskoj glavni instrument demonstranata. To je jedna posve nova kultura protestiranja, kaže autor DW-a Ivan Kulekov, koji je nedavno snimio kratki dokumentarni film o protestima u Istanbulu. "Demonstranti su moderni mladi ljudi koji se organiziraju preko Facebooka i komuniciraju preko Twittera. Oni se sprdaju s vladajućima na vrlo suptilan način, koji vladajuće predstavlja kao zaostale i neobrazovane ljude." Smiješne karikature, Anonymus-maske i Occupy-povici, demonstranti u Turskoj i Bugarskoj se osjećaju dijelom nove omladinske protestne kulture koja ne poznaje državne granice.

Više transparentnosti

Kulekov nam priča o jednom protestnom stablu s žutim malim naljepnicama (koje se koriste u uredima) koje je vidio u Istanbulu i na kojem su bile između ostaloga i poruke učenika jedne osnovne škole: "Nismo u školi da bi mogli protestirati!" I u Bugarskoj je jedno predškolsko dijete na ulici držalo poster na kojem je stajao ovaj tekst: "Zapravo sam se htio igrati!"

Moderni nisu samo oblici izražavanja, moderni su prije svega glavni ciljevi prosvjednika, smatra Emmy Barouh: "U Turskoj i Bugarskoj imaju jasno definirane ciljeve ekološkog pokreta. Zahtijevaju novi vladajući stil, s više dijaloga i građanskih prava, više transparentnosti i participacije u građanskom društvu." Prosvjedi se nastavljaju, i na ulicama u Istanbulu i Sofiji. Za demonstrante u Sofiji svaki novi dan počinje s jednim šaljivim ritualom: ispijanjem jutarnje kave ispred parlamenta.