Krhka nada u "bosansko proljeće"

Korumpirani i nesposobni političari, masovna nezaposlenost, siromaštvo, loše gospodarenje, politička pat pozicija. Političke stranke, koje besramno iskorištavaju državu i svoje građane. Prenapuhani i neučinkoviti upravni aparat, nepotizam u svom najružnijem obliku. Uz sve to bijes i nevjerojatna frustracija građana. Skoro 20 godina to su pojmovi koji grubo, ali i točno opisuju stanje u Bosni i Hercegovini. Unatoč tome, stanovništvo te male balkanske zemlje na izborima je uvijek iznova na vlast biralo jedne te iste stranke. Ti izbori su čak, zahvaljujući energičnoj potpori međunarodne zajednice, bili skoro potpuno demokratski i bez ogranizacijskih zamjerki.

Podijeli pa vladaj

Dakle, korumpirani političari protiv kojih se već danima prosvjeduje demokratski su izabrani. Nedostatna demokratska kultura, naivnost, pa čak i klasična politička nerazumnost građana BiH samo su uvjetno pogodni kao prihvatljiva objašnjenja te apsurdne situacije. Nacionalistički orijentirani političari iz svih etničkih zajednica imaju u rukama od kraja rata jedno čudotvorno oružje i već dokazano sredstvo da od biračica i birača s malo truda naprave glupu glasačku masu: takozvanu etničku kartu.

Oni ciljano potiču strahove i predrasude prema drugim etničkim skupinama. Pri tome se vlastita nacija uvijek predstavlja kao marginalizirana, s ugroženom egzistencijom i kao žrtva u svakom smislu. Vlastita stranka se onda, uz žustru potporu medija koji isto tako etnopolitički djeluju, predstavlja kao spasitelj nacije, jamac političkog preživljavanja i jedini pravi borac za nacionalne interese. I tako, u toj borbi za navodno političko preživljavanje vlastite nacije bosansko-hercegovački birač zaboravlja razmisliti zašto mu je ekonomski loše. On ni ne uspijeva postavljati pitanja o korupciji i socijalnoj nepravdi. A kako bi i mogao, kada se radi o tako važnim stvarima kao što su nacionalni interesi? A stranke čine sve da tako i ostane. Etnički podijeljeno stanovništvo može se puno jednostavnije držati pod kontrolom.

Nacionalistička protuofenziva

Žestoki socijalni nemiri proteklih dana prekinuli su tu nečasnu logiku nacionalista. Bijeda i katastrofalna gospodarska situacija očito ne mare za etničku pripadnost; u BiH se prosvjeduje bez obzira na etničke granice. Ta činjenica uznemirava vladajuće nacionalne stranke Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH. Zato opet posežu za već iskušanim oružjem i izvlače svoju kartu: onu etničku. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, pri tome ponovo dojmljivo pokazuje svoju drskost. Ponaša se kao da je gospodarska situacija u "njegovom" entitetu mnogo bolja i pokušava svim silama prosvjedima utisnuti etnički pečat. Kaže da su oni samo dokaz da BiH ne može funkcionirati kao država i da neće trpjeti pokušaje destabiliziranja Republike Srpske.

Taj je trik uvijek funkcionirao. Dodik i njegova medijska artiljerija huškanjem protiv države odvraćaju pažnju od skandaloznih slučajeva korupcije u vlastitim redovima i katastrofalne gospodarska situacije. Politički protivnici i potencijalni demonstranti unaprijed se kleveću kao izdajnici i paušalni protivnici srpske autonomije u BiH. Pri tome njegovi podanici u prosjeku zarađuju još manje nego njihovi supatnici u Federaciji, a korupcija i siromaštvo u RS su još rašireniji.

Na potezu je međunarodna zajednica

Slično su reagirali i dužnosnici vladajućih nacionalističkih stranaka bosanskih Hrvata. Oni se već danima trude podijeliti prosvjede po etničkoj osnovi i dokazati da Bošnjaci val prosvjeda instrumentaliziraju za smanjivanje prava Hrvata. A elita bošnjačkih nacionalista, duboko ogrezla u korupciji, naziva demonstrante zamaskiranim huliganima i lopovima. I oni rado prešućuju prave razloge za bijes građana.

Nažalost, građani BiH ni nakon skoro 20 godina od kraja rata nisu imuni na takve nacionalističko-populističke huškačke kampanje. Zato je nada u "bosansko proljeće" na klimavim nogama. Uvjeti su krajnje nepovoljni za revoluciju odgovornih građana. Da bi se okončao krvavi rat, toj maloj zemlji u jugoistočnoj Europi Daytonskim je sporazumom navučena luđačka košulja koja onemogućava skoro svaki razvoj demokratskog građanskog društva. Samo opsežna ustavna reforma i skoro ukidanje Daytonskog sporazuma mogli bi omogućiti "bosansko proljeće". A baš to nacionalistički vlastodršci žele spriječiti svom snagom. Bez aktivnog angažmana međunarodne zajednice to će im ponovo uspjeti.