Kriza u Turskoj opasna za europsko gospodarstvo?
14. kolovoza 2018
Ne zavaravajmo se: naravno da Međunarodni monetarni fond (MMF) odavno ima u ladici krizni plan za Tursku. No, naravno, to nitko neće potvrditi. Već jednom, 2002. godine, bilo je tako. Turska je bila nestabilna zemlja, inflacija je iznosila 40 posto i nezaposlenost je bila ekstremno visoka. Samo zahvaljujući kreditima MMF-a mogao je biti spriječen državni bankrot. Te godine je također na vlast došla AKP Recepa Tayyipa Erdogana. Uvjete, koje MMF postavlja svakoj zemlji koja od njega želi novac, tadašnja vlada i njezin premijer su uspješno ispunili. Premijer se tada zvao: Recep Tayyip Erdogan.
Nakon toga se tursko gospodarstvo sjajno razvijalo, stvorena su brojna nova radna mjesta, inflacija je smanjena na manje od deset posto, Turska je postala interesantno mjesto za strane investicije. I njemačka poduzeća su se od tada masovno angažirala. Ljudi su ponovo dobro zarađivali, slavili su Erdogana. On im je omogućio novi standard - i zemlji političku stabilnost. I sjećamo se: kada je izbila kriza eura i Grčkoj zaprijetila propast, Turska je stalno navođena kao pozitivan primjer za to kako se može uspjeti izaći iz jedne skoro bezizlazne situacije. Ipak čini se da je sve to sada u opasnosti.
Kad se vjetar okrene
Sigurno je da su američke sankcije na uvoz čelika i aluminija iz Turske, koje su stupile na snagu ovoga ponedjeljka, bile samo kap koja je prelila čašu. Jer kriza izjeda tursko gospodarstvo već mjesecima. Turska lira je od početka godine izgubila više od polovine svoje vrijednosti u odnosu na dolar. Inflacija je u međuvremenu opet iznad 15 posto. Sve to će ljudi u Turskoj prije ili kasnije početi osjećati. Oni, koji su reformatora Erdogana nekoć slavili, jer im je omogućio bolji standard, okrenut će se od njega ako izgube svoje poslove ili sebi više ne budu mogli priuštiti svoj dosadašnji životni standard.
Ipak turski predsjednik, koji je svojom autokratskom politikom tu zemlju doveo u ovu situaciju, krivicu za to vidi naravno kod drugih. Oružje u ovom ratu su dolar, euro ili zlato, rekao je Erdogan ponovo ovoga vikenda. No to što on neovisnost središnje banke stalno dovodi u pitanje, što je stanje koje investitore uvijek zastrašuje, što nasuprot ekonomskim teorijama tvrdi da se moraju smanjiti kamate kako bi se suzbila inflacija i ojačala valuta, sve to kod ulagača i na tržištima dovodi do gubitka povjerenja. Rezultat se sada može vidjeti: masovan odljev kapitala čija snaga sa sobom u vrtlog povlači i valute drugih zemalja u ubrzanom ekonomskom razvoju.
A sami Turci, od kojih predsjednik traži da svoje dolare i eure mijenjaju u lire, čine upravo suprotno: oni svoje devize radije dižu iz banaka i ostavljaju kod kuće.
(Još) nema razloga za paniku
Naravno u Europi sada vlada strah od širenja ove situacije. Jer ulagači se brinu samo oko jednog: oko novca. Odljev kapitala, kolaps valute: sve to s pravom stvara zabrinutost da turska poduzeća i banke više neće moći otplaćivati svoje dugove. No čini se da se stanje još uvijek može držati pod kontrolom. Prema aktualnim podacima koje je prikupila nizozemska banka ABN Amro, potraživanja europskih banaka iznose 143 milijarde eura. Prije svih su pogođene španjolska BBVA i talijanska Unicredit. Njemačke banke potražuju oko 18 do 20 milijardi eura.
Naravno, nikome ne može biti u interesu veliki ekonomski slom u Turskoj. No ne mora se širiti strah Europom. Gospodarstva u eurozoni su u međuvremenu ponovo stabilna, tako da neke potrese, i one s Bospora, mogu izdržati. Naravno, turska recesija bi se pridružila svim drugim faktorima nesigurnosti: i dalje nejasnom Brexitu i nepredvidivoj (trgovinskoj) politici američkog predsjednika. Međutim, samo je u rukama turskog predsjednika da stanje u gospodarstvu u zemlji ponovo poboljša. A on je već jednom dokazao da to može.