(Krizni) uspon njemačke industrije oružja

Predsjednik uprave koncerna Rheinmetall, Armin Papperger nerado čuje kad se njegova tvrtka naziva „profiterom u krizi“ – iako to neosporno jest. Vrijednost dionica se od prošle veljače više nego udvostručila, a nakon dugo vremena bi se ovaj proizvođač oružja i vojne opreme mogao naći i u skupini „40 najvećih“, indeksu DAX.

No Papperger ovaj koncern radije naziva ne „profiterom“, nego „pomagačem“ u nastaloj krizi. Jer on čini što može kako bi popunio već žalosno prazne arsenale i Bundeswehra. Njegova vojna vozila, sustave protuzračne obrane, komunikacijska oprema i streljivo hitno traže i drugi. Predsjednik uprave za postaju ARD kaže kako je od prošle veljače zaposleno 1200 novih radnika tako da ih u čitavom svijetu ima već tridesetak tisuća, oko polovine ih radi u Njemačkoj. Isto tako, od početka rata u Ukrajini su odmah počeli i sa širenjem: u Mađarskoj se već gradi nova tvornica streljiva, u Španjolskoj su preuzeli jednu tamošnju tvornicu te vrste. Njihova je procjena kako će vojni sektor ove godine rasti za barem 15, 20%.

Slagalica žrtava mjera štednje

Rheinmetall je zapravo odličan primjer onoga što se dešavalo i u njemačkoj vojnoj industriji nakon kraja hladnog rata. Od devedesetih je bio jedan od onih koji je uspio preživjeti smanjivanje izdataka za naoružanje, ali je isto tako sustavno preuzimao tvrtke koje su morale zatvoriti vrata kako u Njemačkoj, tako i u inozemstvu. Na primjer u Rheinmetall je dospio i švicarski proizvođač topništva Oerlikon Contraves, 2008. je preuzeta i nizozemska tvornica tenkova Stork.

Novim akvizicijama su mogli proširiti svoj asortiman u čitavom spektru, od vojnih oklopnih vozila, topničkih i raketnih sustava pa do komunikacijske opreme, streljiva i eksploziva i utoliko je on doista „pomagač“ ovakvoj njemačkoj vojsci. Berlin jest odlučio stvoriti poseban fond od 100 milijardi eura za nabavu vojne opreme, ali nabava se tek polako vuče. Ipak, za list Bild am Sonntag Papperger kaže kako se već u prvom kvartalu ove godine žele završiti pregovori o nabavi novih oklopnih vozila za Bundeswehr.

Ovo doba je uzrokovalo i promjenu percepcije njemačke vojne industrije: sve manje ih se doživljava kao „trgovce smrću“, a ulaganje i poslovanje s tim sektorom je uvijek bio povezan s određenom dozom loše savjesti, objašnjava Christian Mölling iz njemačkog Društva za vanjsku politiku. Ali to je industrija koja možda nema previše plemenitih ideala, ali je nužna: „Treba se vlastita vojna industrija, inače smo ovisni od drugih nacija“, kaže Mölling. 

Tenk se ne može odvojiti od politike

U Rheinmetallu je i izvoz izuzetno važan – on čini dvije trećine njegovog prometa. Ali i tu je on ovisan o podršci i dozvolama njemačke vlade koja je izuzetno izbirljiva, u koje zemlje Njemačka uopće želi izvoziti oružje. No i bez takve političke cenzure, izvoz njemačkog oružja se ne može razdvojiti od percepcije njenih geopolitičkih interesa i to ima veliko simbolično i političko značenje. Čak i u slučaju isporuke tenkova Ukrajini, stranci teško mogu uopće razumjeti što i mnogim Nijemcima znači što bi se po Ukrajini – prvi puta nakon 1945. opet koturali tenkovi proizvedeni u ovoj zemlji.

Ali sve to je dovelo do toga da je Njemačka na glasu kao nepouzdan partner kad bi htjeli kupiti njemačko oružje. To odlično pokazuje i primjer Poljske: ona ima i njemačke Leoparde – sad se vodi spor oko njemačke dozvole proslijediti ih Ukrajini, ne na kraju jer je u međuvremenu u kupovinu krenula u Južnu Koreju. Od tamo je vlada u Varšavi naručila čak tisuću tenkova, topništvo i borbene zrakoplove.

„Poljaci su shvatili kako se s Njemačkom jednostavno ne mogu pouzdano sklapati poslovi“, kaže Mölling. Krivica ne leži u proizvođačima, nego u njemačkoj vladi. „Za poslovanje Rheinmetalla stvari ne postaju lakše, ako iz politike nema dovoljno podrške.“

Rabljeni tenkovi čekaju

I sam Rheinmetall je nedavno dospio pod žestoke kritike zbog nedostataka kod novog oklopnog vozila Puma kojeg ova tvrtka proizvodi u suradnji s najvećim domaćim konkurentom – ali i najvažnijim partnerom, Krauss-Maffei Wegmann (KMW). Bundeswehru je isporučeno 18 vozila za probu, a na vježbi gađanja prošlog prosinca su baš svih 18 vozila – zakazala.

Doduše Rheinmetall je brzo utvrdio kako su kvarovi redom bili tek sitnice i samo dva tjedna nakon toga je objavio kako je 17 od tih 18 vozila opet potpuno spremno za uporabu. Ali i to je još jedan dokaz kako njemačkoj vojnoj industriji predstoji još dug put pokazati da doista može – u nekom razumnom roku i isporučiti ono što se treba.

No možda bi već u neko dogledno doba predstavnici njemačke vlade mogli pokucati na vrata centrale Rheinmetalla u Düsseldorfu ako ipak dođe do odluke isporučiti tenkove Leopard Ukrajini. Te tenkove zapravo ne proizvodi Rheinmetall nego KMW, ali i ta tvrtka već godinama uzima u račun rabljene tenkove i Leopard 1 i Leopard 2. Ako će biti tako odlučeno, oni bi se brzo mogli osposobiti za isporuku Ukrajini već i zato jer za isporuku novih treba čekati najmanje godinu dana.

aš(ARD)