Kubanski liječnici u političkoj misiji

Kuba svojim primjerom kapitalističkom svijetu želi pokazati kako funkcionira pomoć kriznim područjima. Samo od kraja listopada ova komunistička zemlja je u zapadnu Afriku poslala više od 250 liječnika i njegovatelja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Kuba bi u ove zemlje trebala postai još njih 50. Prema tome, Kuba je za ovaj zadatak pripremila ukupno više od 450 osoba. Od izbijanja epidemije izazvanim virusom ebole u ožujuku, do sada je preminulo oko 4.500 ljudi – najviše u zemljama poput Liberije, Siera Leonea i Gvineje.

Na međunarodnoj razini je spremnost Castrovog režima za pomoć doživjela veliku popularnost. Glavna tajnica WHO-a i specijalni poslanik UN-a za ebolu David Nabarro osobno su se zahvalili predsjedniku Raúlu Castru i kubanskom ministru zdravstva Robertu Moralesu za podršku. Čak je i SAD, kao iskonski i klasni neprijatelj Kube, putem Johna Keeryja, pohvalio angažman Kube.

Kuba predstavlja najveću stranu delegaciju

Uistinu je Kuba sa svojim kontingentom pomoćnika zasjenila sve ostale nacije. I to se nije dogodilo prvi put. Kubanski liječnici i drugo medicinsko osoblje su još 2005. godine, poslije jakog potresa koji je zahvatio pakistanski dio Kašmira, priskočili u pomoć i bili su čak brojniji od pakistanskih liječnika. A i 2010. su bili prvi koji su pomogli Haitiju nakon zastrašujućeg potresa.

I druge zemlje, slanjem stručnjaka i pomoćnika, kao i druge pomoći, pomažu krizna područja. Međutim, koliko to dugo može trajati pokazuje epidemija ebole u zapadnoj Africi. "Kuba je tu nešto posebno", kaže José Luis Di Fabio, koji je na čelu ureda WHO-a u Havani: "Zemlja je sposobna vrlo brzo reagirati, ima iskusne liječnike i političku volju", kaže on.

Kuba zarađuje milijarde zahvaljujući svojim liječnicima

Upravo to je, iz potpuno drugog razloga, osudio Antonio Guedes. On je Kubanac, liječnik i predsjednik Kubanske liberalne stranke koja djeluje u egzilu. Za njega se kod pozadine političke volje na Kubi ne radi o namjeri pomoći drugome. Režim u Havani mnogo više stremi k reakcijama javnosti, koje su se upravo sada pokazale. "Kuba to u prvom redu radi kako bi ispolirala svoj politički imidž, a potom i zbog ekonomskih razloga, te kako bi pridobila naklonost UN-a i Komisije za ljudska prava, ali i zemalja kojima pomaže, a koje će glasati u korist Kube", kaže on.

Naime, 50.000 suradnika kubanskih zdravstvenih institucija, prema podacima tamošnjeg ministarstva zdravstva, angažirano je u misijama u 66 zemalja. Oko 30.000 njih je stacionirano u Venezueli. Skoro jedna trećina liječnika kojima raspolaže Kuba radi u inozemstvu: 12.000 ih je u Brazilu, 2.000 u Angoli, a ostalih 2.000 u ostatku Afrike.

Režim u Havani, zahvaljujući njima, zarađuje više od šest milijardi eura godišnje. Tek mali dio onoga što liječnici zarade u inozemstvu će im biti isplaćeno u obliku plaće. Brazil Kubi za svakog liječnika plaća 3.100 eura mjesečno. Tek je pod pritiskom brazilske vlade došlo do toga da se liječnicima isplaćuje najmanje 900 eura. Prema podacima predstavnika WHO-a Di Fabia, Kuba u obliku dnevnih paušala po pomoćniku isplaćuje 190 eura. Kubanski veleposlanik u Berlinu nije odgovorio na pitanje DW-a o plaćanju liječnika u područjima zahvaćenim ebolom.

Teški uvjeti za kubanske liječnike

Kada je riječ o kubanskim pomoćnicima, tu se radi o rutiniranim stručnjacima s međunarodnim iskustvom. Oni bi tamo trebali raditi šest mjeseci. S druge strane, stručnjaci međunarodne organizacije Liječnici bez granica, u područjima u kojima vlada epidemija ebole ostaju svega šest tjedana jer je njihov posao i zbog zaštitne odjeće veoma iscrpljujući.

To je pak nužno zbog njihove zaštite od visoko zaraznog virusa. Kako bi pravilno koristili zaštitnu odjeću, postojeće medicinsko osoblje s Kube je apsolviralo izobrazbu u trajanju od tri tjedna u tropskom Medicinskom institutu Pedro Kourí u blizini Havane. U slučaju da se netko od njih zarazi, kako kaže prvi čovjek Instituta Jorge Pérez, njemu će, sve dok ne ozdravi ili ne umre, biti pružena pomoć u specijalnoj ustanovi za zaražene međunarodne humanitarce.

Koliko dobrovoljno mogu volontirati Kubanci?

Oporbeni mediji u tome su vidjeli službenu potvrdu toga da se pomoćnici koji se zaraze ebolom ne smiju vratiti na Kubu, a i svi sudionici misije prije odlaska na zadatke moraju potpisati suglasnost.

Dobrovoljci iz redova organizacije Liječnici bez granica se u slučaju infekcije ebolom odmah prebacuju u svoju zemlju, gdje se liječe i gdje su blizu svoje obitelji. Obzirom na slabe mogućnosti opskrbe na Kubi je to razumljivo, smatra Guedes, a to svjedoči i o neljudskosti režima u Havani.

Ipak, na ovom karipskom otoku bi se oko 15.000 dobrovoljaca trebalo prijaviti za sudjelovanje u misijama u područjima pogođenim ebolom. Moguće je, smatra Guedes, ali je malo vjerojatno. Konačno, kod dobrovoljaca na Kubi se, kaže on, radi o sljedećem: "Onaj tko ne surađuje riskira da izgubi svoje radno mjesti i pložaj ili pak primjerice, mogućnost da mu sin ne može dobiti mjesto na fakultetu."

Sve to, naglašava Guedes, koji je na čelu Zdravstvenog centra u Madridu, ne može štetiti rezultatu: "Naravno da je uvijek dobro kada ljudi - svejedno gdje na svijetu - dobivaju pomoć koja im je nužna." Ono o čemu se ovdje radi, kako smatra ovaj Kubanac u egzilu, je nešto sasvim drugo.